RECENZIJA Antonia Kliska, Mali dnevnik čitanja

“Mjesto zvano Winter” je dokaz da oni koji čitaju zbilja žive tisuće života. Nesvakidašnja priča bazirana na stvarnoj osobi i stvarnim događajima tako je lijepo i umješno ispričana da se uistinu proživljava, a ne samo čita.

Započinje početkom dvadesetog stoljeća u Engleskoj gdje Harry Cane živi mirnim životom prvorođenog sina i nasljednika. Sramežljiv i povučen tiho kroči kroz životne događaje prihvaćajući ih onako kako dolaze, sa postojanim mirom i strpljivošću.
Mir će uzburkati jedan slučajni i neočekivani susret i probuditi strasti za koje nije ni slutio da postoje. Nažalost, koliko su opojne, toliko su i skandalozne i opasno protuzakonite pa se razočarani Harry radi spasa obiteljskog ugleda hrabro ukrcava na brod i kreće u Kanadu ne bi li tamo stvorio novi život.
Osamljeno mjestašce Winter posve je drukčije od svega što je dotad poznavao i očekivao, ali donijet će mu nove ljude, nove događaje i u konačnici novog Harryja.

Bilo je lako ljutiti se na Harryja ispočetka, čuditi se količini rezignacije i poslušnosti kojima naizgled nepresušno raspolaže, ali daljnji razvoj priče je itekako pokazao koliko je to bilo krivo.
Taj fini, pristojni čovjek posve otvorena srca je jako dobro osjećao i razlikovao ono što može od onoga što ne može promijeniti i neprestano nalazio snage da se pokrene dalje. Raste kroz čitavu knjigu saživljavajući se sa divljinom koja ga okružuje i upijajući najbolje od nje.

Roman zadivljujućeg prostora i roman iznimnih karaktera.
Besprijekoran spoj čovjeka i prirode i njihove međusobne ovisnosti, ali ponajviše glasni i jasni zvuk onih koji ga nisu imali.
Pored Harryja srce su mi posebno osvojile Petra i Ursula.

Ovo nije knjiga burne radnje i događanja, ali ne bih je nazvala ni sporom ili polaganom.
Ona jednostavno pripovjeda svoj posebni život pružajući priliku čitateljima da u njemu sudjeluju.

Iznimna priča, izniman senzibilitet, izniman pripovjedač.

 

Izvor: Mali dnevnik čitanja