RECENZIJA Antonia Kliska, Mali dnevnik čitanja

Ne znam zašto se itko čudi kad vidi odraslu ženu kako čita dječji roman na bazenu.
Možda je u pitanju nastavnica hrvatskog koja se priprema za nove lektire.
Ili zaposlenica nekog ministarstva koja odlučuje je li ta lektira poćudna.*
A možda jednostavno voli povremeno pročitati dobru dječju knjigu i učinit će to kad želi i gdje želi. Da, ta sam.
Priče s plaže Pauline P. su mi se odlično uklopile uz bazen.

Sjećam se kad sam bila dijete kako me je jako ljutilo kad odrasli pričaju, eventualno šapću pored mene ili o meni kao da ne razumijem ili nisam tu.
Bez brige, javila bih se ja odmah nazad, glasno potvrdila prisustvo i razumijevanje i obećala si da se ja neću nikad tako ponašati pred djecom.
Takve bi trebale biti i dječje knjige. Prvo jako uvažavati svoju publiku, a onda ide sve ostalo.

Priče s plaže Pauline P. su baš kako treba.
Vrlo poučne, nimalo docirajuće, sa referencama na neke od najdražih knjiga mog djetinjstva koje govore o zajedništvu i prijateljstvu.
Vrlo zabavno ljeto i ljetovanje uz igru, druženje i stvaranje nečeg novog i sa jako malo inače sveprisutnih ekrana. Sve je vani, na suncu i zraku, kako ljeti i treba biti.

Sigurna sam da će dosta djece poželjeti akciju kakvu se sproveli Paulina i ekipa. A odrasli mogu pročitati da se podsjete kako ih podržati u tome.
I da još dodam ovo. Ja i dan danas želim obnoviti stari mlin kao Pero Kvržica i družba.

*odavno čekam prigodu za upotrijebiti ovu riječ. 

 

Izvor: Mali dnevnik čitanja