RECENZIJA Andrea Šikić, Mamine knjige
Jezero od riječi (u originalu Beach Read) sigurno je jedan od najiščekivanijih prijevoda godine, a željno sam ga čekala i ja! Preko reda i hrpe knjiga koje čekaju na čitanje, odlučila sam se da je moram pročitati odmah-sad, i nisam ni malo požalila! Mada mi nije čisti 5 star read, ovo je jedna od najboljih knjiga koja mi se našla u rukama ove godine.
Emily Henry mi je apsolutno osvježenje jer dugo nisam naišla na autora/autoricu koja piše ovako lijepo, neobično, drugačije. Moderno, prpošno, a opet toliko pametno. Emily je postala autor koja me kupila prvom knjigom i čije ću sve knjige koje dođu kod nas sigurno pročitati.
Osim Emily, osvojili su me glavni likovi – January i Gus. Bilo je ovo predobro čitanje koje je neodoljivo podsjećalo na gledanje romantične komedije s dva glavna lika, i to one gdje su me oba lika oduševila!
No, da krenemo redom. January i Gus su oboje pisci koji se poznaju još od koledža. January je autorica ljubavnih romana sa sretnim završecima. Gus je autor “teških” tema i uglavnom ne vjeruje u sretne završetke. Život ih je ponovno spojio kao susjede gdje se January našla u kući na jezeru u kojoj je njezin otac vodio dvostruki život. Naime, nakon što je naglo i nenadano umro, na dan pogreba, January je upoznala njegovu ljubavnicu, drugu ženu, i otkrila da je tata imao cijeli jedan drugi život u kući na jezeru. Totalno slomljena, prestala je vjerovati u sve što je dosad proživjela s njime, a napustila ju je i inspiracija za pisanje,a debelo kasni s novim romanom.
Bez inspiracije je i njezin kolega Gus, kojeg je na rođendan ostavila supruga. January dolazi na neobičnu ideju i njih dvoje dogovaraju okladu: ona će napisati remek-djelo ozbiljne tematike, a Gus će pokušati napisati lepršavi rom-com sa sretnim završetkom. Eh, sad, kako to obično biva u romantičnim pričama, moguće je da će upasti u zamku i zaljubiti se.
Loše stvari ne prodru kroz tvoj život sve dok jama nije toliko duboka da ništa dobro nikada neće biti dovoljno veliko da te ponovno usreći. Koliko god bilo sranja, uvijek će biti i poljskog cvijeća.
Kad vam to ovako prepričam, zvuči kao klišej, ali koliko god slatka, simpatična i lepršava ova priča jest, toliko niti malo nije klišej i pravi je književni kolačić. Autorica je genijalno osmislila svaku pojedinačnu scenu, i budite li je čitali po mojoj preporuci, sjetite se da sam vas zamolila da ne srljate. Od scena knjiškog kluba, drive-in kina pa do povraćanja, svaka je i smiješna i topla i vrlo živopisna.
Narančasta svjetlost bljesnula je preko njegovih zuba kad se nasmiješio, produbljujući sjene u njegovim rijetko viđenim jamicama, i ostali smo tako, dopuštajući da se ništa događa posvuda oko nas.
January
Emily me oduševila načinom kako je uspjela od naoko jednostavne radnje tako postepeno i dobro graditi priču, a pritom je uspjela pojačavati moj interes kao čitatelja za razvoj likova. Koliko god je klizala na tankom ledu “već viđenog” i klišeja, stvorila je dva jako dobra i dugo pamtljiva lika koji se uvlače pod kožu i koji nam nisu niti malo iritantni. Dva tipična književnika svog žanra, svaki prezanimljiv na svoj način.
Ponovno sam se osjetila silno izgubljenom. Kad god sam počela nalaziti put, kao da sam potonula još dublje. Kako sam mogla vjerovati u ono što smo Gus i ja imali? Kako sam mogla vjerovati vlastitim osjećajima? Ljudi doista jesu komplicirani. Nisu matematički problemi: ljudi su zbirke osjećaja, odluka i lude sreće. I svijet je bio kompliciran, ne lijepo zamagljen francuski film, nego katastrofalan, užasan kaos posut sjajem, ljubavlju i smislom.
January
Kao što ste do sada mogli shvatiti, mene je ova knjiga potpuno oduševila i toplo se nadam da će i vas. Moja jedina zamjerka joj je što mi nije došla u jesen ili zimu, kao pravo feel good čitanje ispod dekice. Morat ću ponoviti u hladnijim danima za još bolji dojam!
Izvor: Mamine knjige