RECENZIJA Anamarija Jelić, Just Read

Tabitha Timmons izgubila je sve. Majku kao malo dijete i oca nedavno. Izgubila je i dom jer njezini stric i strina drže je u kući samo kao sluškinju. Dobila je svoj mali dio tavana, jednom tjedno izlazak i to je to. Zapravo izgleda da je Tabitha od sretne mlade gospođice postala osobni rob. Ali ona nije naučila na bolje pa to bolje ni ne traži. Ne želi se udati, strah ju je iz jednog ropstva prijeći u drugo. Jer to bi sigurno bila, sluškinja nekom muškarcu, a ljubavi nigdje. Uvijek je mislila da su ljubav i strast nešto što se njoj nikada neće dogoditi, zapravo, bila je uvjerena u to. A onda je upoznala muškarca zbog kojeg joj prolaze trnci kroz tijelo. To je najbezobrazniji, najnepodnošljiviji muškarac kojeg je upoznala, a ipak to je i najprivlačniji, najpametniji i najšarmantniji muškarac zbog kojeg joj srce glasno kuca. Nenadano nasljedstvo, pokvareni stric i strina i budući suprug kojeg ne poznaje razlog su njezinog odlaska iz sela u London. Može li neki drugi muškarac biti razlog njezine sreće? Ili se mora pokoriti budućem mužu prema kojemu ništa ne osjeća?
Vojvoda od Prestona zna samo za grijeh, pijančevanje, kockanje i žene. Jako puno žena ga okružuje, ali i glas o njihovom uništenju za koje je on kriv. Ali ne želi se oženiti, upropasti ih i ostavi. Jedna oklada koštat će ga visokog društva. Zbog oklade koja je neke imućne ljude koštala bogatstva njemu je zabranjen pristup klubovima i mladim gospođicama koje se tamo nađu. Ipak, njegova strina uspije pribaviti neke pozivnice, sve u nadi kako će ispuniti svoje obećanje i oženiti se pristojnom mladom damom. Ali on želi samo jednu ženu. Siromašnu župnikovu kćer. Iznenađenje što je ona u Londonu zasjenit će bol spoznaje kako je pred udajom za muškaraca koji nije za nju. A on je ipak vojvoda, njegova obaveza je pomoći joj spasiti se iz tog braka. Ali ako ju uništi, može li ju jednom ostaviti? Ona je već uzela dio njegova srca, može li uzeti i ostalo?
Priča je odlična, ali u početku mi nije bila. Prvih nekih sedamdesetak stranica priča mi je bila nekako spora. Nije bilo neke dinamike niti pokreta prema naprijed u priči i već kad sam mislila da će takva biti stalno, odjednom šok. Potpuna promjena. Od spore radnje krenuli smo brzinom munje. Zapleti koji su odlični. Uzbuđenje i nervoza što će se iduće dogoditi vuku prema naprijed u priči. Dijalozi, kojih u početku nema previše sada su glavni u priči. Razgovori između likova koji su smiješni toliko da vam suze krenu, sarkazam koji je glavni u tim dijalozima je odlična promjena od onog upoznavanja s pričom u početku. Jer početak je bio upravo to, upoznavanje s likovima i pričom. Sada mi je žao što sam nekako i sama odugovlačila čitanje jer je početak bio sporiji. Ali kada je radnja krenula ja nisam stala niti minute. Pročitala sam cijelu knjigu u par sati, bez obzira na to što sam svjesna obaveza ujutro. Bez obzira na to što sam znala koliko će me koštati neprospavana noć ja ovu knjigu jednostavno nisam mogla ispustiti iz ruku sve dok nisam i zadnju rečenicu pročitala. A onda mi je bilo malo žao što je takva prekrasna priča završila. Dala sam obećanje samoj sebi kako više neću na osnovu početka razvlačiti knjigu. Jer početak je samo to, uvod, a kasnije kreće ono pravo. Stvarno mi je drago što sam knjigu pročitala jer sam stvarno uživala.
Glavni muški lik je odličan, mislim da ću ga pamtiti neko vrijeme. Naoko ležeran i bez osjećaja, ali zapravo muškarac s pravim osjećajem za ljubav i strast. A njegove izreke i način razgovora je urnebesan. Jednostavno vam se uvuče u srce. Ženski lik je rekla bih njegova suprotnost, uplašena i bez samopouzdanja. Ali i ona je britka na jeziku i prvo kaže, a tek onda razmisli o tome što je rekla. Što je pravo osvježenje u visokim krugovima u kojima se kreću. Ne važe svaku riječ, jednostavno se vodi osjećajima. Ono što njih spaja je nešto realno i iskreno i jednostavno morate uživati u njihovoj igri riječima dok pokušavaju osigurati svoju sreću.
Od mene imate sve najiskrenije preporuke za ovu priču. Sada jedva čekam iduću u serijalu. Za tu iduću sam čitala komentare u kojima pišu da je još bolja od ove prve. Sada samo treba dočekati. Priznajem da mi se u početku priča nije svidjela, ali dala sam joj šansu. Sada mi je stvarno drago što jesam jer bih u protivnom propustila taj preokret u priči i propustila bih jako lijepu priču.
Izvor: Just Read