RECENZIJA Ana Kalanj, Učiteljica čita
Hazel Sinnett pripadnica je visokog društva što joj ne ostavlja previše slobode prilikom iscrtavanja svog životnog puta jer je za nju praktički sve unaprijed određeno. No da je to uistinu tako, ove knjige vjerojatno ne bi niti bilo. Naime, Hazel je odlučna u svom naumu da postane kirurginja, nešto što je inače predviđeno samo za mušku populaciju. Na tom putu spremna je gotovo na sve, što će se i pokazati tijekom njezine naobrazbe i stjecanja iskustva. Iz društva potpuno različitog od onog u kojem je ona odrastala dolazi Jack, siromašan mladić koji danju radi u kazalištu, a noću kao kradljivac tijela. Njihov slučajan susret dovodi do poznanstva od kojeg bi oboje mogli imati koristi, no imaju važan zadatak, pripaziti da nitko ne shvati na koje načine si pomažu i što sve rade iza zatvorenih vrata. Isto tako, istovremeno pokušavaju saznati kakve se tajne skrivaju u neoznačenim grobovima, ali i unutar Kraljevskog anatomskog društva.
Jako mi se svidio lik Hazel, neobične i neshvaćene junakinje koja želi postići puno više od onoga što se od nje očekuje. Nije nailazila čak ni na odobravanje od strane članova svoje obitelji i najbližih prijatelja koji su mislili da su predavanja iz anatomije za ljude potpuno drugačijeg profila, ali i da je posao kirurga samo za muškarce bez novca jer to zanimanje sa sobom ne donosi određen društveni status. Kirurzi su po njihovom mišljenju bili obični mesari i Hazel nikako nije pripadala među takve. Citat koji mi se urezao u pamćenje i koji ide u prilog prethodno rečenom glasi „Učiti je o anatomiji bilo bi kao učiti svinju čitati prije klanja.“ Kao osoba svog društvenog statusa, a posebice kao žena, nije imala nikakvih izgleda i bila je osuđena na poraz. Ipak, odlučila je prkositi svima i ostvariti svoje snove, zbog toga sam je zavoljela i navijala za nju unatoč svim preprekama i nedaćama.
Osim što su kroz knjigu naglašene razlike između muškaraca i žena, jasno je vidljivo i u koliko lošijem položaju su bili siromašni građani. Oni koji zaista nemaju puno, koji žive na ulici u jako lošim uvjetima i koji nemaju nikog kome bi nedostajali da im se nešto dogodi. Te razlike vidljive su na brojnim mjestima i autorica ih je odlično dočarala. Osim toga, donijela je i neke jako lijepe opise, a prenosim jedan koji mi se posebno svidio: „Grad je iz zraka bio nalik ribljem kosturu – kralježnicu je tvorio High Street, koji se pružao od vrha Edinburškog dvorca nizbrdo sve do palače Holyrood, koja se nalazila nešto niže, a maleni prolazi i slijepe uličice granali su se s obiju strana.“ Osim što je opis efektan, svidjelo mi se i što se osvrtala na anatomiju čak i prilikom opisivanja grada.
Priča je sama po sebi veoma zanimljiva i pomalo drugačija. Sam početak možda mi je tekao nešto sporije, no kada se radnja počela komplicirati potpuno me obuzela i bilo je jako teško ispustiti knjigu iz ruku. Bilo je nekih detalja koji mi nisu baš imali potpuno smisla i za koje bih voljela objašnjenje, ali u konačnici nisu previše narušili moj dojam o knjizi. Kraj bi me vjerojatno jako razočarao (bio je nepredvidljiv) da nisam saznala podatak da postoji i nastavak ove priče. Jako mu se veselim i jedva čekam vidjeti što nam autorica još sprema. A vama preporuka za čitanje ovog romana, pripremite se na nešto drugačije, na iskapanje tijela iz grobova, proučavanje istih i učenje na njihovim dijelovima, tajne noćne operacije i još puno toga.
Izvor: Učiteljica čita