RECENZIJA Ana Kalanj, Učiteljica čita

Portret duše je s obzirom na način pisanja jedan od najzanimljivijih romana koje sam čitala. Naime, u njemu je autor pisao o sedam žena, a svaka priča ispričana je na neki drugi način, primjerice u obliku scenarija, pripovijesti ili pak memoara. A svih spomenutih sedam žena povezano je jednim muškim likom, slikarom Benjaminom koji je najbolji u slikanju ženskih portreta. Vjerujem da i sami vidite jednu poveznicu između Benjamina i tih žena, a one druge, jako duboke i važne, opisane su kroz njihove živote.

Po završetku čitanja nikako se nisam mogla sama sa sobom dogovoriti je li ovdje Benjamin glavni lik ili je on tek sporedni lik u ženskim pričama. Njega zapravo jedino upoznajemo kroz njihova promišljanja i odnose koje je imao s njima, odnosno proučavamo ga s njihovog stajališta, nemamo neko svoje nepristrano po kojem bismo ga mogli neometano prosuditi i steći objektivno mišljenje. A Benjamin je veoma poseban lik, u trenutcima me ljutio, izazivao suosjećanje i bol, ali i potrebu da ga zagrlim i pružim utjehu. Shvatila sam da sam kroz priče najviše tražila njega i pitala se kakav kraj ga čeka. Zaključujem onda ipak da je on za mene ovdje glavni lik, junak koji je dotaknuo mnoge ženske živote u želji da njihovu dušu dočara slikanjem portreta. Smatrao je da nekog mora istinski poznavati i razumjeti kako bi mogao njegovu dušu prikazati izrazom lica. A sukus svake duše se najsnažnije prikazuje u trenutcima patnje, tada je najlakše na nečijem licu uvidjeti njegovu dušu, a upravo te trenutke je Benjamin htio prikazati.

Autor je izvrsno prikazao svoje ženske likove, svaka od njih je imala neke svoje posebnosti, stajališta i promišljanja. Niti jedan lik mi nije bio neuvjerljiv, svakom od njih sam vjerovala, mogla ga zamisliti i osjetiti, bio mi je stvaran i s jednakim zanimanjem sam čitala svaku formu teksta i ispovijest svakog lika. Mislim da to nije bio nimalo jednostavan zadatak i da je autor napravio izvrstan posao. Jako mi se svidjelo što je autor kroz svoje likove dotaknuo neke jako važne teme, one životne s kojima se mnogi susreću i koje su često točka neslaganja u brojnim razgovorima. Tako se primjerice dotiče pobačaja i iskazuje mišljenje s kojim se i ja sama slažem, a s kojim se mnogi ne bi složili. Tu je i obiteljsko nasilje, maltretiranje od strane muža nakon kojeg često uslijedi ono „ne bi on to nikad više ponovio“ ili „to nije on nego alkohol“ pa se jadne i lakovjerne žene nađu u zamci iz koje postaje sve teže izaći. Vjerujem da ćete i sami pronaći neke stranice s temama poput ovih koje će vas pogoditi i o kojima ćete željeti s nekim prodiskutirati.

Iako radnja na prvu pomisao možda ne djeluje tečno, kada sam uzela knjigu u ruke bilo ju je teško ispustiti, pauzu sam napravila tek prije posljednjeg dijela jer nisam imala srca tako brzo završiti Benjaminovu priču. Ovdje bih naglasila i da obožavam Epiloge na kraju svakog dijela romana koji nam daju određeni završetak, odgovore na moguća pitanja koja su ostala neodgovorena, ono što meni često nedostaje i zbog čega mi se ukupni dojam pokvari. Zaista mi je teško pronaći neku manu ovoj knjizi, uživala sam u čitanju (unatoč tuzi koju su neki dijelovi izazvali), svidjelo mi se što autor prikazuje život baš onakvim kakav on je, prepun uspona i padova, splet sretnih i tužnih trenutaka.

 

Izvor: Učiteljica čita

x

Prijavite se na newsletter i ostvarite 10% popusta na prvu kupnju!

Pročitao/la sam i prihvaćam Opće uvjete poslovanja i Pravila privatnosti

Svojom prijavom dopuštam Mozaiku knjiga d.o.o. da obrađuju moje osobne podatke u svrhu obavještavanja o njihovim ponudama, do mog povlačenja suglasnosti.
x

Prijavite se na newsletter i ostvarite 10% popusta na prvu kupnju!

Pročitao/la sam i prihvaćam Opće uvjete poslovanja i Pravila privatnosti

Svojom prijavom dopuštam Mozaiku knjiga d.o.o. da obrađuju moje osobne podatke u svrhu obavještavanja o njihovim ponudama, do mog povlačenja suglasnosti.