RECENZIJA Ana Kalanj, Učiteljica čita
Godina je 1942. Eva bježi iz Pariza sa svojom majkom. Njezin otac prošle noći je uhićen i odveden. Pokušala ih je upozoriti kako kreće masovno odvođenje Židova, ali nisu je slušali i sada se njih dvije bore za svoj vlastiti život. Pronalazi utočište u planinskom selu koje Nijemcima nije sumnjivo. Kako bi pomogla svojoj majci i sebi prvo mora pomoći drugima. Ali ubrzo shvaća kako posjeduje poseban dar koji može spasiti mnoge živote. Naučila je izrađivati dokumente s lažnim identitetima za židovsku djecu koja bježe u Švicarsku. Svaki život je jedan korak prema naprijed, korak prema pobjedi. Ali nije sama, pomoć joj je mladić iz pokreta otpora koji će joj postati puno više od prijatelja. Razvit će osjećaje prema muškarcu koji joj je zabranjen. Iako je svjesna kako novim imenima spašava dječje živote ipak se osjeća loše jer će zaboraviti tko su zapravo i odakle potječu i tako dolazi na ideju. U jednu knjigu unosi nova i stara imena, ali i poruku čiji odgovor čeka zauvijek.
Čim sam pročitala kratak sadržaj na poleđini knjige znala sam da će priča biti teška. A ipak nisam mogla dočekati uzeti je u ruke. I pročitala sam ju u jednom danu. Rekla bih i u jednom dahu. Tako teška, tako dirljiva i tako snažna i prekrasna.
Eva je mlada djevojka koja se boji, ali ne gubi nadu. Djevojka koja je u jednoj noći izgubila svoju mladost i ranjivost i postala odgovorna, odrasla osoba s previše problema na svojim leđima. Ali ne odustaje, hrabra je, bori se. Strah je prisutan, ali ona mu ne daje pobjedu nad svojim srcem i dušom. Rat joj je uzeo sve što joj je bilo bitno, ali dao joj je nešto drugo. Dar kojim će spasiti jako puno nevinih života.
Tema je teška, potresna. Pogotovo sada dok je svijet u novom strahu. Nevjerojatno kako su ljudi jako malo naučili i kako ponavljamo iste greške kao u prošlosti. Strah, bol, tuga, nevjerica, to je ono što nas ovih dana okružuje. To je ono što nas ovih dana pritišće. Samim time ovu knjigu sam čitala nekako drukčije, emocionalnije. Pogodila me. Ostavila me potpuno slomljenu emocionalno. Kraj me iznenadio. Rastužio. Cijela priča me potresla, a opet koliko god priča bila teška toliko mi je prekrasna.
Na stranicama se osjeti tuga. Osjeti se gubitak. Osjeti se poraženost. Ali i nada. Ljutnja i odlučnost. Toliko je priča jaka, te riječi, ti dijalozi. Sviđa mi se što je autorica u priču spojila i ljubav koja se rađa u svoj toj tuzi i boli. Ali sviđa mi se i što je ta ljubavna priča stavljena u pozadinu. Nije preuzela glavnu riječ. Nekako je i ta ljubav dirljiva, divna i nježna.
“Nada je opasan lopov koji krade danas radi sutra koje nikad neće doći. “
Autorica ima prekrasan stil pisanja. Tako dirljiv, nježan i u nekim trenucima poetičan.
Od mene imate sve najiskrenije preporuke za ovu dirljivu priču. Dotukla me, ali na onaj dobar način. Kada sam došla do kraja priče trebalo mi je neko vrijeme za povratak u stvarnost. Toliko emocija je izašlo na vidjelo na kraju i mislim da ću cijelu priču, ali posebice Evu pamtiti još jako dugu.
Izvor: Just Read