RECENZIJA Ana Kalanj, Učiteljica čita
Lady Clare, ili za one njoj bliske jednostavno Phoebe, mlada je udovica koja još žali za svojim prerano preminulim suprugom Henryjem. Utjehu joj pruža sin Justin, prekrasna i živuća uspomena na Henryja, u kojem će zauvijek imati djelić njegova oca, iako ga se maleni i ne sjeća. Svjesna je da Justin žudi za očinskom figurom i da je na njoj da mu to omogući, ali jednostavno joj je prerano i pomišljati na to. Prilika se ukaže na obiteljskom vjenčanju kada ugleda veoma privlačna i šarmantna nepoznata muškarca zbog kojeg joj nakon duge pauze srce ponovno brže zakuca. No, još brže je to odradilo kada je čula njegovo ime, West Ravenel, muškarac koji je godinama maltretirao Henryja još dok su bili djeca, što on do smrti nije uspio zaboraviti. Rastrgana između osjećaja privlačnosti ka tom pokvarenom muškarcu i dužnosti ka pokojnom suprugu, Phoebe se nađe u jako nezavidnom položaju.
S druge strane, West je svjestan činjenice da on jednostavno ne zaslužuje ženu poput Phoebe. Njegova prošlost, osobnost i strahovi idu u prilog toj činjenici i siguran je da nikakva žudnja i privlačnost to neće uspjeti promijeniti.
Kako je ovo peti roman serijala o obitelji Ravenel, a tek drugi koji ja čitam, vjerujem da su brojni među vama upućeniji u sam serijal pa si neću uzimati za pravo pisati puno više o njemu. Reći ću samo da romanu Đavolja kći redom prethode romani Hladnokrvni zavodnik, Udaja za Winterbornea, Igra s vragom i Kao stranci, a jedino o potonjem možete nešto više pročitati na mom blogu.
No, vratimo se ponovno Phoebe i Westu. Iako su me u određenim situacijama jako ljutili, zavoljela sam ih i navijala za njihovu ljubav. Kod njega me najviše smetalo nisko mišljenje koje je imao o sebi, a kod nje strah da krene u nešto novo i pruži sama sebi novu priliku. Nekako su oboje bili bolji za sve oko sebe, nego za sebe, a to ih je nekako i vezalo. Obožavala sam njegovu spremnost da zanemari baš sve svoje obaveze i pomogne Phoebe kada joj je to bilo najpotrebnije, način na koji se odnosio s Justinom i uspomenu koju je nosio na Henryja. Phoebe me osvojila spremnošću da preuzme neke važne stvari u svoje ruke i ne dozvoli da je se vara i radi iza leđa, učinila je neke stvari koje se ne bi očekivale od jedne pristojne dame čija je uloga samo voditi kućanstvo.
Đavolja kći je primjer lijepog povijesnog ljubavnog romana čiji likovi te osvoje i zbog kojih ne možeš ispustiti knjigu iz ruku. Upravo zbog toga mi je čitanje teklo jako brzo i nisam mogla dočekati da vidim kakve će sve pustolovine snaći Westa i Phoebe. Lisa Kleypas je svakako među najpoznatijim imenima ovog žanra i niti ovog puta nije razočarala.
Izvor: Učiteljica čita