RECENZIJA Ana Kalanj, Učiteljica čita

Francis i Lena Gleeson dosele se u Gillam 1974. godine, gradić koje karakteriziraju prigradske kuće s velikim travnjacima, savršene za velike obitelji i druženja sa susjedima. Ipak, Lena nema susjedu s kojom bi se družila i razmjenjivala majčinska iskustva, što potraje do sljedeće godine kada se u susjedstvo dosele Anne i Brian Stanhope. Lana je zbog toga neizmjerno sretna, no Anne je oduvijek bila malo drugačija, ne voli druženja i najsretnija je sama sa sobom i u svoja četiri zida, što svi ne shvaćaju. Ipak, vežu ih njihova djeca koja najviše vole provoditi vrijeme jedno s drugim, Lenina kćerka Kate i Annein sin Peter, njezino jedino i teško dobiveno dijete koje ne voli vidjeti u društvu malene Kate. I Peter i Kate svjesni su da je njegova mama malo drugačija, ali ipak se nastave družiti sve dok ne shvate da ih veže nešto više od prijateljstva. I tada kada bi trebali uživati u najljepšim godinama, događa se strašna tragedija koja pogađa obje obitelji i mijenja njihove živote zauvijek.

Ovo je istovremeno jedan jako lijep roman i jedan od najboljih koje sam pročitala ove godine, ali isto tako i veoma tužan, potresan i težak. Možda se pitate kako nešto može istovremeno biti i lijepo i tužno, a opet tako dobro. Vjerujem da će vam biti jasnije kada pročitate ovaj roman i upoznate Kate, Petera i njihove bližnje, jednom kada ih krenete osjećati i proživljavati bit će jako teško prestati razmišljati o njima.

Nekako najviše me dotaklo Peterovo djetinjstvo, točnije činjenica da ga nije niti bilo jer su okolnosti bile takve da je bilo nužno naglo odrasti i početi voditi brigu o onima koji bi trebali voditi brigu o njemu. Cijeli život proveo je u sjeni bolesti svoje majke, ali i očeve nesposobnosti da preuzme stvari u svoje ruke i imamo priliku vidjeti u kojoj mjeri je to utjecalo na njegovo odrastanje i sazrijevanje. Najtužnije je zapravo bilo to da je cijelo vrijeme pokušavao prikazati situaciju puno ljepšom no što je ona zapravo bila, većinu stvari je držao u sebi i pravio se da je sve u redu, pritom si nanoseći unutarnje ožiljke koji će uzrokovati posljedice kojih godinama neće postati svjestan.

Osim teme propuštenog djetinjstva i mladosti, zaokupio me i život pod teretom psihičke bolesti, kada je osoba svjesna problema koje nosi sa sobom, ali jednostavno nema snage, volje ili načina da napravi neku promjenu, to je jednostavno jače od nje same. I tu bi onda trebala biti neka snažna i odrasla osoba u blizini koja će joj olakšati život, ali javlja se problem kada je ta osoba nezainteresirana i zatvara oči pred problemom, što i nije tako rijedak slučaj. Odmah mi je pala na pamet izreka da često veću krivnju nosi onaj koji samo promatra i ništa ne poduzima, od onog koji pravi neku pogrešku koje možda nije u potpunosti niti svjestan. Ovo je odlično prikazano jednom jako teškom i razornom scenom u knjizi, koju vam prepuštam da sami otkrijete.

I ono što me nekako najviše osvojilo kod ove knjige je to da ona prikazuje život u punom smislu, sve zavrzlame, uspone, padove, ljubavi, nesreće, promjene, opraštanja, nove prilike, baš sve što može sutra zadesiti mene ili vas. I sve to je prikazano kroz dugi niz godina i sa stajališta različitih likova. Jako je teško, u biti i nerealno, prikazati nečiji životni put i promjene u kratkom vremenskom periodu, kroz dva tjedna ili mjeseca. A u ovoj knjizi je baš to prikazano kako treba, autorica je provela i promijenila likove tijekom njihovih života tako da sam joj zaista povjerovala da je prolazio toliki vremenski period između opisanih događaja. Negativci su postajali malo manji negativci, za pozitivce se pitamo jesu li uistinu toliko pozitivni, ali unatoč svim dvojbama i nedoumicama, unatoč svim njihovim pogreškama i lošim prosudbama, sa svima podjednako suosjećamo i ne možemo ih ne voljeti.

 

Izvor: Učiteljica čita