RECENZIJA Ana Kalanj, Učiteljica čita
Prosinac je 1944. godine i rat još uvijek ne jenjava. Aristorkat Hugo Langley stao je u obranu svoje zemlje što ga je dovelo gotovo do smrti. Naime, nalazi se u svom bombarderu negdje na nebu iznad Italije koju Nijemci još uvijek drže okupiranom. Njegovi suborci nisu preživjeli napad pa je Hugo prepušten sam sebi u gorućem Blenheimu. Zbog sjećanja na suprugu i sina te činjenice da će jednog dana u budućnosti naslijediti imanje Langley Hall i postati sir Hugo Langley, odluči dati sve od sebe kako bi se izvukao iz ove naizgled bezizlazne situacije. Padobranom se spušta u voćnjak iako nije siguran od njemačkih vojnika, a ubrzo ga pronalazi Talijanka Sofija Bartoli. Ona ga odvodi u zaklon i govori da se nalazi u Toskani te potvrdi da je to područje još uvijek pod okupacijom Nijemaca. Ubrzo se njihov odnos produbljuje, no kako i na sve ostalo, tako će rat ostaviti posljedice i na njihov odnos.
Prošlo je gotovo trideset godina od tih nemilih događaja, Hugo umire i njegova kći Joanna dolazi na imanje kako bi se pobrinula za ostavštinu. Među očevim stvarima pronalazi i pismo koje je otac bezuspješno poslao Sofiji. To saznanje ju zaprepasti jer nije znala za taj dio očeve prošlosti. Zbog raznih privatnih problema i novootkrivenih informacija odluči ostaviti sve i otići u Toskanu kako bi pronašla još detalja vezanih za očevu burnu prošlost.
Kod knjiga koje prate dvije paralelne priče (ili više njih) uvijek postoji mogućnost da će jedna od njih biti izrazito zanimljivija ili možda s druge strane nezanimljivija. Nažalost, kod ove knjige to mi se i dogodilo pa je priča s Joannom i njenim putovanjem kod mene izazvala puno veći interes od priče s Hugom i Sofijom. Osim toga, bila je potrebna trećina knjige, otprilike 150 stranica, da me priča zainteresira i zaokupi. To bi bilo ono što mi se kod ove knjige nije svidjelo i zbog toga ocjena nije odličan, ali ipak još uvijek je puno više onoga što mi se svidjelo. Nešto više o tome u nastavku.
Jednom kada me knjiga u potpunosti „kupila“ više ju nisam mogla ispustiti iz ruku. Otprilike po Joanninom dolasku u Toskanu, točnije u selo San Salvatore, sve je postalo zanimljivije i vuklo je na daljnje čitanje. Lik Joanne jako mi se svidio i ono što me nekako najviše zanimalo bila je njezina prošlost, ne prošlost njezina oca. Autorica nam je samo dala naslutiti što se to događalo s njom i zašto je tamo gdje je. Osim toga, zanimljiv je bio i njezin ljubavni život koji se dodatno rasplamsao po dolasku u Italiju. Uz niz romantičnih trenutaka, autorica donosi i one napete, neizvjesne i šokantne. Određene događaje zaista nisam očekivala pa me zatekla količina iznenađenja i oduševljenja koje je uslijedilo nakon čitanja. Sam kraj je, doduše, bio malo predvidljiv, no zbog svega što se netom prije njega dogodilo odlučila sam ne zamjeriti.
Volite li napete priče, likove s prošlošću te traganje za tajnama iz te prošlosti, uz dozu ljubavi i romantike, preporučila bih vam ovu knjigu. Vjerujem da vas neće razočarati!
Izvor: Učiteljica čita