INTERVJU Mija Dropuljić, Under Dreamskies
Točno se mogu sjetiti trenutka kada je rođena moja ljubav prema dvorcima i utvrdama. Bila sam na izletu s roditeljima u poznatom njemačkom gradu Heidelbergu. Bio je to jedan izuzetno hladan dan, vjetar je nosio na sve strane, bila sam promrzla, no sve sam to zaboravila kada sam ugledala dvorac Heidelberg kako se pomalo sablasno i mistično nadvija nad gradom. Ta slika je ostala toliko uzrena u moje pamćenje da je se sjećam u detalje. Moja ljubav je tijekom godina samo rasla, a prijatelji se često znaju šaliti da gdje je brdo s nekom ruševinom, tu je sigurno i Mija. Stoga ne iznenađuje činjenica da sam odmah nabavila knjigu “Najljepši hrvatski dvorci i utvrde” iza koje stoje Hrvoje Kekez, Roman Avdagić i Dario Žagar. S guštom sam listala ovu fantastičnu knjigu kroz koju sam doznala mnogo toga novog o lokacijama koje sam već posjetila. Naravno, pola dvoraca i utvrda iz knjige sam već dodala na svoju must see listu.
“Najljepši dvorci i utvrde” je opširni pregled brojnih hrvatskih dvoraca i utvrda diljem Hrvatske. Knjiga je izašla u izdavačkoj kući Mozaik knjiga, a osim iscrpnog i zanimljivog teksta iza kojeg stoji Hrvoje Kekez, pažnju plijene i predivne fotografije Romana Avdagića i Darija Žagara.
Listajući sve više knjigu, poželjela sam doznati još više o njenom nastanku, izazovima s kojima su se susreli autori, ali i tužnoj sudbini brojnih dvoraca i utvrda koji nam pred očima propadaju. A tko može dati odgovore na sva moja pitanja? Sami autor Hrvoje Kekez!
Hrvoje Kekez otkriva zašto baš povijest
Inače, svi ljubitelji hrvatske povijesti već su čuli za Hrvojevo ime jer ovo nije njegova prva knjiga. Rođeni Zagrepčanin diplomirao je 2004. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dvopredmetni studij povijesti i informatike, a svoju doktorsku tezu „Plemićki rod knezova Babonića do kraja 14. stoljeća“ obranio je 2012. godine na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Iste godine na Odjelu za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta biva izabran u znanstveno-nastavno zvanje docenta, te potom 2017. godine u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora.
“Da budem iskren od rane mladosti, tj. od nižih razreda osnovne škole, zaljubio sam se u prošlost. Osim što su roditelji moju braću i sestre i mene često vodili na izlete koji su nerijetko bili upravo obilaženje važnih povijesnih lokacija, poput raznih dvoraca i utvrda, vrlo brzo sam otkrio čari lokalne gradske knjižnice. Bilo je to vrijeme bez interneta kada su se informacije pronalazile u knjigama. U to doba počeo sam čitati prvo povijesne stripove, poput onih o otkriću novoga svijeta, a potom i ozbiljnija štiva. Prošlost je svakako zanimljiva i uzbudljiva, i to ne zato što bi ona bila učiteljica života, već stoga što je prošlost dio našega identiteta. Ona nas je oblikovala ne samo kao društvo, već i svakog pojedinca. Svatko od nas ima svoju prošlost, pa čak možemo govoriti o ego-historiji”, objašnjava svoju ljubav Hrvoje.
Tijekom svog studija Hrvoje se usavršavao na Institute of Medieval Studies (University of Leeds, Ujedinjeno Kraljevstvo), a 2014. godine boravio je na poslijedoktorskom znanstvenom usavršavanju na Nanovic Institute for European Studies (University of Notre Dame, Indiana) u SAD-u.
Iza njega je čak 40-ak objavljenih znanstvenih radova u inozemnim i hrvatskim znanstvenim časopisima, 10-ak stručnih radova, objavio je tri znanstvene monografije (dvije u koautorstvu), uredio četiri zbornika znanstvenih radova, ali i samostalno i u koautorstvu objavio osam popularno-stručnih monografija.
Kako je rođena ideja za knjigu “Najljepši hrvatski dvorci i utvrde”?
Hrvoje ističe kako je ideja za novu knjigu došla nakon višegodišnje suradnje s kolegom Vidom Jakšom Opačićem, urednikom u izdavačkoj kući Mozaik knjiga, i fotografom Darijom Žagarom.
“Mi smo već godinama surađivali na sličnim izdanjima kojima su predstavljena kulturna blaga Hrvatske, a kada se timu pridružio i fotograf Roman Avdagić, pojavio se prijedlog da se napravi jedna ovakva knjiga u kojoj bi se predstavili najljepši dvorci i utvrde Hrvatske”, objašnjava Hrvoje.
Knjige ovog tipa prije samog odlaska na teren zahtijevaju iscrpno istraživanje teme. Prvi izazov za autore je bila selekcija utvrda i dvoraca. Naime, kako Hrvoje ističe, na našem prostoru ima gotovo 1.000 različitih utvrda i dvoraca građenih u razdoblju antike, preko srednjeg i novog vijeka, sve do početka 20. stoljeća.
“Pri odabiru smo se vodili s nekoliko kriterija. Tako smo odabrali povijesno važne dvorce i utvrde, ali i one koji su dobro očuvani, te se nalaze u prekrasnom prirodnom ambijentu. Također smo nastojali odabrati utvrde i dvorce koji su građeni u različitim vremenima kako bismo prikazali različite stilove u arhitekturi i umjetnosti, ali i različite fortifikacijske osobine. Naravno, nastojali smo zastupiti sve naše krajeve, tj. prikazati utvrde i dvorce iz svih hrvatskih krajeve, od Prevlake do Međimurja. Koliko smo uspjeli, prepustit ću čitateljima”, ističe Hrvoje.
Nakon što je napravljena selekcija, fotografi su se uputili na teren snimiti sve lokalitete, a Hrvoje u arhive i knjižnice u potragu za povijesnim podacima.
“Kako se i inače bavim razdobljem srednjega i ranoga novoga vijeka, tj. razdobljem kada su izgrađene brojne hrvatske utvrde i dvorci, mogu kazati da je tekst u knjizi i rezultat akumuliranog znanja.”
Hrvoju su osobno najzanimljivije srednjovjekovne i ranonovovjekovne utvrde te dvorci i perivoji iz 19. i početka 20. stoljeća, a upravo su oni uglavnom i predstavljeni u ovoj knjizi.
“U srednjem vijeku primarna svrha različitih utvrda (tvrdih gradova, kaštela) bila je obrambena funkcija, pa se tako tada grade utvrde sa snažnim bedemima i visokim kulama. Uz određene modifikacije zbog sve veće upotrebe vatrenog oružja, ta je funkcija bila primarna i u doba obrambenih ratova s Osmanlijama, tj. tijekom 16. i 17. stoljeća. No, prodorom renesanse i smirivanjem situacije, a posebice u doba baroka i klasicizma, utvrde se sve više pretvaraju u stambene objekte, razne dvorce i ljetnikovce.”
Hrvatski dvorci i utvrde – najugroženiji spomenici kulturne i povijesne baštine
Kroz ovu knjigu čitatelj će proživjeti cijeli vrtlog emocija. Od uzbuđenja, znatiželje i ponosa, pa sve do tuge i ljutnje. Nažalost, kao što su i sami autori istaknuli kroz svoje riječi i fotografije, posve je jasno kako su upravo dvorci i utvrde najugroženiji spomenici u Hrvatskoj.
“Uistinu se može kazati da su utvrde i dvorce, tj. različiti fortifikacijski objekti, jedan od najugroženijih segmenata hrvatske kulturne i povijesne baštine. Razlozi tome su mnogobrojni, a svakako leže i u činjenici da je odražavanje, konzerviranje i obnova takvih građevina izuzetno skupa, a ona je često obaveza lokalnih jedinica uprave koje to ne mogu financirati. S druge strane treba reći, da su komunističke vlasti u procesu nacionalizacije nakon Drugoga svjetskoga rata dotadašnjim vlasnicima, različitim plemićima, oduzeli brojne dvorce i kurije. Oni su se do tada dobro brinuli o njima jer je riječ bila o privatnom vlasništvu i obiteljskoj povijesti. Upravo tada su zapušteni brojni dvorci i kurije na prostoru Hrvatske.”
Nisam mogla, a da ne upitam Hrvoja koji bi bili načini da se ovi vrijedni povijesno-kulturni spomenici spase od propadanja te da im se vrati nekadašnji sjaj i raskoš koji oni zaslužuju.
“Jedan od načina je povećati financiranje kulture i sve više se osloniti na europske izvore financiranja. No, osim novaca potrebno je i obrazovati te zaposliti čitav niz arheologa i konzervatora koji bi taj posao dobro odradili. S druge strane, mislim da je potrebno pojedine od tih dvoraca i utvrda staviti u funkciju turizma, tj. osmisliti turističke sadržaje koji će privlačiti goste s ciljem da takvi objekti budu samoodrživi, barem u pogledu održavanja, ako ne i obnove”, ističe Hrvoje.
Hrvoje predlaže koje tri lokacije obavezno trebaš posjetiti
U knjizi “Najljepši hrvatski dvorci i utvrde” nalazi se čak 100 lokacija diljem Hrvatske – to znači da ako svaki vikend posjetiš jedan dvorac ili utvrdu, treba ti čak dvije godine kako bi prošao sve opisane spomenike.
Ako ne znaš gdje započeti svoju avanturu, upitala sam Hrvoja da izdvoji tri lokacije koje su njemu najdraže. Pri tome sam znala da sigurno neće biti lako odgovoriti na to pitanje 
“Na ovo pitanje mi je gotovo nemoguće odgovoriti, tj. nisam siguran koje bi izdvojio jer svaki dvorac ili utvrda ima svoju priču, privlačan je na svoj način. No, ako baš moram izvodio bih Cetingrad kao mjesto glasovitog Cetingradskog sabora na kojemu su hrvatski plemići 1. siječnja 1527. godine odabrali nadvojvodu Ferdinanda I.Habsburgovcaa za hrvatsko-dalmatinskog kralja i time nas posljedično uveli u svijest Srednje Europe. Mogao bih odabrati i Zrin zbog činjenice da je bila riječ o sjelo, tj. glavnoj utvrdi glasovite hrvatske plemićke obitelji Šubića Zrinskih, ali i zbog dugotrajne obrane od Osmanlija. Možda bih to bio i Veliki Kalnik zbog svoje očuvanosti i položaja na gotovo okomitoj stijeni. Ne znam, ali svakako bi to bila neka srednjovjekovna utvrda, jer ipak je to moje primarno područje znanstvenog interesa”, odgovorio je Hrvoje.
“Najljepši hrvatski dvorci i utvrde” nije samo knjiga koju ljubitelji poput mene trebaju obavezno imati u svojoj kućnoj biblioteci. Ona je odličan odabir i za sve putoholičare koji su uvijek u potrazi za novim lokacijama i atrakcijama. U njoj ćeš, garantirano, otkriti dvorac i utvrdu za koju do sada nisu čuo.
Kroz knjigu “Najljepši hrvatski dvorci i utvrde” zaroni u zanimljivo putovanje kroz našu prošlost, a kada se nađeš na licu mjesta, dopusti da ta zaboravljena vremena ožive ispred tebe.
Izvor: Under Dreamskies