INTERVJU Maja Car, Večernji list
Damir Šantek je, najblaže rečeno, svestran čovjek. Pjevao je u rock-bendovima, objavljivao stripove u tiskovinama, bio novinar, piše kratke priče, nagrađivani je fotograf, diplomirao je strojarstvo, otac je četvero djece, a posebna su mu strast planinarenje i putovanja. Svoja je iskustva upravo ukoričio u knjizi “Gdje misli nestaju” u izdanju Mozaika knjiga. Njegova knjiga putopisa doživjela je veliki uspjeh na posljednjem Interliberu, a cijela naklada gotovo je rasprodana u šest mjeseci što ga je iskreno iznenadilo posebice zato što je knjiga, kaže, nastala slučajno.
– Ti su putopisi nastajali tijekom osam godina putovanja i objavljivani su u Hrvatskom planinaru, slovenskom Planinskom vestniku i u Outdoorsu. Reakcije su bile dobre, no nisam uopće razmišljao o knjizi. Ta se ideja stvorila odjednom, na promociji knjige Alana Čaplara, gdje se ona počela pretvarati u stvarnost i vrlo brzo u fizičku knjigu. Mediji i čitatelji prepoznali su je i u prvom trenu bio mi je to šok, ali brzo sam se privikao na tu novu realnost, jer se na dobre stvari čovjek lako privikne. Počele su brojne promocije po knjižnicama i Planinarskim društvima i knjiga je započela neki svoj život, a meni nije preostalo ništa drugo nego da putujem s njom i da je slijedim – kazao je Damir Šantek kojem su planine zajednički lajtmotiv u sva 34 putopisa objavljena u knjizi.
– Kao i s knjigom, tako je i s planinama sve započelo pomalo slučajno. Trenirao sam nogomet u NK Rudešu i uz tenis to je bio sukus svih mojih sportskih opredjeljenja. To i nije čudno jer mi je tata igrao u NK Zagreb, stric do ozljede u NK Dinamu, a polustric također u Dinamu i čak je bio reprezentativac Jugoslavije koji je igrao na Svjetskom prvenstvu u Stockholmu i na Olimpijadi u Melbourneu. Mene je uz nogomet zanimala i glazba, crtao sam stripove te pisao kratke priče i pjesme, tako da nisam bio posvećen nogometu kao oni. Na jednoj su mi utakmici uslijed grubog prekršaja bili slomljeni prednji križni ligamenti i zdrobljena hrskavica pa sam morao na operaciju. Pri oporavku doktor mi je savjetovao vožnju biciklom i lagano planinarenje. To se pretvorilo u neku vrstu konstantne potrebe ili granične opsesije. Tako sam se sa Sljemena prebacio na Samoborsko gorje, pa na Gorski kotar, pa na Velebit, a zatim na Alpe, Nepal i počelo je to vrzino kolo – priča Šantek pa nastavlja:
– Tako vam je to u životu. Jedna vrata vam se zatvore i što možete u tom trenu? Plakati cijeli život i kriviti zlu kob ili nesreću, uglavnom uvijek nekoga drugoga, ili možete otvoriti nova vrata, pomoliti nos kroz njih i krenuti dalje izvan svoje zone komfora. Većina ljudi osjeća se sigurno u onom što rade cijeli život, ne mijenjaju posao, hobije, sport, mjesta gdje ljetuju, piju kavu, gledaju uvijek iste vrste filmova i serija, piju uvijek isto pivo ili vino i ne isprobavaju nove vrste hrane i okuse. Ja funkcioniram potpuno suprotno. Najzanimljivije su mi nove i nepoznate stvari, drukčija vina, novi mirisi, okusi i osjeti. Tako da mi nije bio problem nakon ozljede otvoriti nova vrata i početi planinariti. Nisam jednom zahvaljivao Bogu na toj ozljedi!
U spomenuta 34 putopisa Šantek nas vodi kroz 22 države, od Europe, Azije, Južne Amerike do Afrike i Bliskog istoka. Osim planinskih vrhova pričama se provlače i brojna jezera, klifovi i špilje. Njegove su priče svjedočanstva uspjeha i neuspjeha, borbe samog sebe sa samim sobom, s drugim kulturama, drugim civilizacijama, drugom hranom, drugim vjerama i općenito drugim načinima razmišljanja. To su priče o posjetima kućama bogova i mjestima gdje su nastali brojni mitovi, o susretima s ljudima koji su još uvijek iskreni i drevni.
– Što se tiče uspona, nisu svi bili baš uspješni. Teško bi bilo provesti toliko vremena u planinama i imati sreću i popeti se na sve vrhove. Kad primjerice igrate tenis, protiv sebe imate protivnika koji je bolji ili lošiji od vas, ali na neki način ipak ljudski predvidljiv i to je ravnopravna borba dva sportaša. Kad se penjete, ne možete se boriti protiv planine. To je suludo. Možete se eventualno boriti sami sa sobom. Ako je planina odlučila da vas ne pusti k sebi, nemate puno opcija jer niste u ravnopravnom položaju. Ako se vrijeme iznenada promijeni, a to je čest slučaj u planinama, pa počne snažna kiša, tuča, snijeg, mećava, počinju sijevati munje i lupati gromovi, vjetar počinje puhati velikom snagom … katkad treba znati dobro procijeniti i odustati, jer ta borba nije ravnopravna. Katkad nosite ruksak od deset kilograma, a sa sobom probleme iz civilizacije koji su višestruko teži. Ne uspijevate ih se osloboditi i pritišću vas svom snagom. Što vam preostaje? Dobijte visinsku bolest? Možete samo odustati i spustiti se niže. Dakle, bilo je i neuspješnih uspona, ali i na njima se uči i stječe iskustvo, pa je zapravo i pitanje koliko su bili neuspješni – kaže Šantek.
Pitamo ga li je odlazak u planine svojevrsna potreba za bježanjem od samog sebe ili civilizacije?
– Može se govoriti o nekom bježanju. Dok sam radio kao menadžer u bankama, planinarenje je stvarno bilo bježanje u mir, u prostor u kojem nema telefonskog signala, gdje je moguće sresti nekog drugog sebe s kojim sam bio u znatno boljim odnosima od onog kojeg sam sretao na sastancima i u vječnoj potrazi za boljim poslovnim rezultatima. Bježati od samog sebe je nemoguće, jer pratimo sebe kao sjena zalijepljena na pete cipela. I pustinjaci, odvojeni od svijeta u svom samotnjaštvu, sasvim su sigurno bili prisiljeni suočiti se sa samima sobom, što je jedan on najtežih srazova koje možemo doživjeti na ovome svijetu. Kad hodate danima usredotočeni samo na svoje disanje i prirodu oko sebe, negdje na kraju svojih snaga, imate dovoljno vremena razmišljati, analizirati život, odmaknuti se od svakidašnjih problema i situacija i malo pomalo misli vam se rasplinjuju, nestaju – kaže Šantek pa otkriva da je ova knjiga prva iz trilogije koju ima u planu. Sljedeća knjiga bit će posvećena još jednoj njegovoj strasti – ronjenju.
– Da, ronilačkim pustolovinama i doživljajima pozabavit ću se u drugoj knjizi “Ispod površine” koja bi trebala ugledati svjetlo dana do kraja godine. U njoj će biti opisana ronjenja po rijekama, jezerima, morima i oceanima, od Kariba, Atlantskog i Indijskog oceana do Sredozemnog, Crvenog, Javanskog i Arapskog mora, ali ima i austrijskih jezera, hrvatskih rijeka i naravno Jadranskog mora.
Izvor: Večernji list