INTERVJU Dijana Kovačević, Books & Sweets
Jennifer Hillier autorica je bestselera USA Todaya, njezin roman Sve što činimo u mraku časopis NY Times opisao je kao “propulzivan i jeziv”. To je ujedno i knjiga godine, prema odabiru urednika Amazona. Autorica je još šest drugih psiholoških romana, a njezine knjige objavljene su na dvadeset i tri jezika. Ona je Kanađanka filipinskog podrijetla, rođena i odrasla u Torontu, boji se mraka iako piše o stvarima koje se događaju u mraku i živi sa suprugom i sinom.
Dovoljan je jedan sjajan roman da postanemo obožavatelji nekog autora, to mi se upravo dogodilo s Jennifer Hillier kada sam pročitala Sve što činimo u mraku. Izvrstan roman s kompliciranom pričom koja se osjetljivo bavi mračnim temama, ali ispričanim na stručan i realan način uz autentične likove. Porazgovarala sam s autoricom i donosim vam kratki intervju.
Iscrpljuje li vas pisanje ili vam daje energiju?
Zapravo oboje! Nakon stvarno sjajne sesije pisanja u kojoj je sve teklo, osjećam se kao Superžena. Nažalost, taj osjećaj traje nekih pet minuta, a onda sam mrtva umorna.
Koja je prva knjiga koja vas je rasplakala?
Talisman, Stephena Kinga i Petera Strauba. Postoji specifična scena između Jacka i Wolfa koja me uništila. Mislim da sam imala oko dvanaest godina kada sam pročitala tu knjigu.
Kako birate imena svojih likova?
RandomNameGenerator.org! Zvuči kao da se šalim, ali nažalost ne. Teška su mi imena likova i ako mi ime ne dođe organski, trebam pomoć. Generatori nasumičnih imena spajaju imena i prezimena bez rime ili razloga, a ja ću pritiskati gumb za osvježavanje dok nešto ne bude kako treba.
Čitate li recenzije svojih knjiga? Kako se nosite s njima, bile one dobre ili loše?
Zaista vjerujem da su recenzije knjiga namijenjene čitateljima, a ne autorima. Jedine recenzije koje namjerno čitam su recenzije koje će mi moj izdavač proslijediti, ali me označavaju u mnogim recenzijama na Instagramu. Srećom, većina tih recenzija je pozitivna, jer većina bookstagrammera razumije da nije lijepo označiti autora u negativnoj recenziji.
Za mene je to kao da te netko koga ne poznaješ namjerno zaustavi na ulici samo da ti kaže da mrzi tvoju frizuru. Apsolutno je u redu imati mišljenje, osobo koju nikad nisam upoznala, ali jesi li se morala potruditi da mi kažeš?
Srećom, budući da objavljujem već dvanaest godina, negativne kritike koje slučajno vidim ne smetaju mi previše. Romani su tako subjektivni i neće se svima svidjeti sve. Znam da meni neće!
Koje su vaše omiljenje knjige za čitanje?
Čitam puno krimića, napete priče, misterije i trilere, budući da je to žanr u kojem pišem. Također uživam u nefikciji (trenutno čitam memoare princa Harryja Spare, zajedno s ostatkom svijeta, očito).
Gdje najviše volite pisati?
Imam namjenski kućni ured, ali ako nema nikoga kod kuće, volim pisati u dnevnoj sobi odakle vidim dvorište. Nikada nisam mogla pisati u kafiću, kao što to čine mnogi drugi pisci – lako me ometu razgovori i kretanje, i vjerojatno bih vrijeme provodila promatrajući i prisluškujući ljude. Najbolje pišem kad sam potpuno sama.
Kad biste imali priliku živjeti bilo gdje na svijetu godinu dana dok pišete knjigu čija bi se radnja odvijala u istom okruženju, koje mjesto bi odabrali?
Vjerojatno bih odabrala New York City. Mogla bih ispričati toliko mnogo priča koje se događaju tamo, plus to je jedno od mojih omiljenih mjesta za posjetiti.
Radite li na novom romanu? I želite li nam ukratko reći o čemu se radi?
Trenutno radim na novoj knjizi, ali još ne mogu ništa reći o njoj. Djelomično zato što sam praznovjerna i rijetko pričam o knjizi prije nego što je gotova, ali i zato što se priča može promijeniti. Ne ocrtavam, tako da nikada u potpunosti ne znam o čemu moja knjiga govori dok nije napisana. Moj jadni urednik nikad ne zna što očekivati!
Hvala Jennifer! 
Izvor: Books & Sweets