INTERVJU Darija Bujas, Dalmacija danas

Mnogi je poznaju kao vrsnu kuharicu, dok neki kao kćer uspješnog tate, bez razmišljanja mogu reći, prelijepu manekenku, zatim kao vlasnicu prve modne agencije i škole manekenstva, ujedno i uspješnu poduzetnicu, magistricu ekonomije. Uživali smo u mnogobrojnim njenim projektima poput “Fashion weeka” ili “Broda ljepote” kojeg će malo tko dostići.

Dovoljno Suzy!

 

Darija: Vi ste osoba s veoma širokim spektrom interesa, mnoge ste pretvorili u posao, ali ne posao kao pojam posao, već da svi mi uživamo u njima. Ja bih voljela da izdvojite ono što je povezano s našim Splitom, da mi na početku uljepšate ovaj razgovor.

Suzy: Koji to posao u Hrvatskoj može opstati, a da Split nije dio njega. Šala i Bogu draga, ali znamo da je istinita. Prvo čega sam se sjetila je moje manekenstvo, u Splitu sam najviše snimala kao manekenka. Svi mi manekeni u ono vrijeme često smo snimali i radili u Splitu, primjer revije u clubu Milde Sorte pa otvaranje Hollywooda, mnoga snimanja reklama…

Darija: Vi ste od onih lijepih malih curica koje su nosile već od tri godine modne revije.

Suzy: Da, mama mi je radila u Nami i tamo su se organizirale revije, ja sam uz nošenje tih revija snimala namine kataloge, prve takve u tadašnjoj državi te nastupala s „Mendom i Slavicom“.

Darija: Ovdje vas moramo zaustaviti. Moja generacija rasla je uz njih, ne postoje trenutno na televiziji niti jedan lik ili emisija s kojima ih možemo mlađoj generaciji usporediti.

Suzy: Da, sada kada ste me podsjetili, nestali su likovi kroz koje se priča o prijateljstvu i iskrenosti.

Darija: Ja se vas najviše sjećam kao zgodnu manekenku.

Suzy: Hvala! Priznajem, moj modeling je bio lijepi period mog života, od osamnaeste sam radila u 2 zagrebačke agencije UMAH i Modra, zaradila super honorare, a studentici je to bilo veoma potrebno.

Darija: Kada ste spomenuli Suzy, mene sredovječnu gospođu to prvo asocira, na produkciju gramofonskih ploča Zagreb „Suzy“ u Zagrebu. Bila je jedna od jačih kuća, ne postoji pjevač u bivšoj Jugoslaviji koji nije pristupio u njene prostorije, ne nužno da je snimalo, ali je sigurno nogom pristupio. Kako je bilo odrastati uz tako poznatog tatu i sve ljude?

Suzy: Mišo Kovač, Duško Lokin, Đo Maračić Maki, Čobi- Proatre, Bojan Kodrić, Drago Diklić…, Đorđe Novković tada je radio većinu pjesama…, bili su kod mene svakodnevno kući, rasla sam u tom okruženju i meni je to bilo normalno.

Darija: Da li se sjećate nekog simpatičnog događaja vezano uz vaše normalno okruženje. Hahaha..

Suzy: Hahaah… Prvo čega sam se sjetila, Mišo Kovač jednom prilikom otišao je u Ameriku i donio mi sat s delfinićem koji je pokazivao vrijeme, bila sam mala, al’ se sjećam da sam bila veoma ponosna, svima sam ga pokazivala, da mi je to Mišo Kovač kupio. Kako je Đorđe Novković bio tatin najbolji prijatelj ja, moja sestra i Boris, njegov sin zajedno smo odrastali, mnogo je naših anegdota, a sjećam se jednom prilikom da nam je tada popularan Čobi pekao najbolje palačinke i okretao ih u zraku, to nam je tada bila neviđena fora.

Darija: Imate tetine gene, jer vaša Suzy modna agencija imala je veliki uspjeh.

Suzy: Hvala Vam. Ponosna sam na nju, bila je prva privatna modna agencija u Hrvatskoj. Imala sam iskustva u manekenstvu, a neko vrijeme bila sam i u Americi, gdje sam također radila kao manekenka te se vratila puna dojmova i s idejom kako bi to profesionalno trebalo izgledati i kod nas. Napravila sam i prvi „Head sheet“ – plakat sa svim manekenima, „composite card“ – set karte (osobne karte) s manekenima, prve profesionalne ugovore, cjenike s vrstama autorskih honorara…

Imala sam petnaest godina profesionalnu modnu školu, učila manekenke hodati i pozirati, ali i bon tonu, higijeni, samopouzdanju, komunikologiji, glumi, profesionalnosti i pravnim poslovima… bilo je čak 14 predmeta… Puno generacija manekenki sam odgojila i danas mi je puno srce kad ih vidim i čujem. Iva Radić, Nataly Križan, Iris Androšević, Kristina Bradač, Maja Vračarić, Iva Loparić Kontek, Ana Gruica, Danijela Alavanja, ma stotine, stotine djevojaka prošlo je kroz moju školu i agenciju.

Darija: Vi ste stvarali dame, svaki grad bi trebao imati Suzy modnu agenciju. Priznajem najviše me je oduševio vaš „Brod ljepote“

Suzy: „Brod ljepote“ plovio je petnaest godina. Ja sam još kao manekenka bila na jedno takvom brodu, zvao se tada „Velika revija Jadrana“. Kada sam osnovala agenciju, rekla sam, idem sada i ja napravit svoj brod ljepote. Bilo je to red plesa, red pjesme, red ljepote. Bilo nas je otprilike tridesetak, svakog ljeta četrnaest dana, svaki dan drugi grad… Prelijepo druženje, ne znam tko nije bio na njemu, Doris, Nina, Minea, Danijela, Žera, Večernja škola, Tarik, Rene, Gulijano, Sandi, Donna…

Darija: Koliko ja znam, a znam da znam, Gulijano je tu upoznao svoju ženu?

Suzy: Da, Kristina je bila plesačica, on je pjevao i tako se dogodila ljubav.

Darija: Kada vas slušam i sve što ste radili, nikako mi nije jasno i nepovezano, kuhanje. Kako je u vaš život došlo kuhanje?

Suzy: Rođenjem moje prve kćeri, sad ih imam tri. Nisam željela kupovala gotove kašice, uvijek sam sve sama kuhala. Kada su narasle rekla sam da ću im napisati sve moje recepte, jednog dana kad se odsele, da me ne zvrckaju stalno na telefon i pitaju kako se što radi. Onda je, Sarah, moja najstarija kćer, rekla – Mama zašto sve to samo mi možemo znati, zašto sve to ne bi znale sve moje prijateljice i mnoge generacije?-
I tako je nastala moja prva knjiga „Mama zna“ s 500 slanih recepata, zatim sam izdala nekoliko malih kuharica, za Delimano pa „Pedeset mojih najdražih slanih jela“ zatim „Pedeset mojih najdražih slatkih“, zatim sa Žakline Trokot kuharicu slastica… Onda je izdavač Mozaik reizdao kuharicu „Mama zna“ s više od 600 recepata. Prva naklada od 2.500 primjeraka prodana je gotovo odmah u pretprodaji, a sada je u prodaji i druga naklada koja se super prodaje tako da očekujem i treću još u ovoj godini.

Darija: Veliki respekt svim vašim kuharicama, ali jedna me doslovno oborila s nogu. Nisam mogla vjerovati kada sam čula vaš trenutni projekt. Molim vas objasnite, jer je veoma neobično.

Suzy: Sve u životu što sam napravila ili stvorila, postoji nešto slično, ali ovo je prva i jedinstvena knjiga na svijetu takve vrste, „Klimatska kuharica“. Stvaramo je moja prijateljica Sanja Tišma, dr. oecc i ravnateljica IRMO-a i ja. Ova knjiga traži mnogo više od odlaska na plac i kuhanja. Naime, izračunale smo koliko hrana koja se skuha ispušta CO2 te zagađuje okolinu. Napravile smo i veliko istraživanje tržišta. U svemu tome povrće i voće pokazalo se kao najmanji zagađivači, dok je jedna krava jako veliki. Okoti se, hraniš je, naraste, zatim se zakolje, napraviš od nje meso, zatim hrana-crveno meso, ispala je najveći zagađivač CO2. Dosta interesantno.
Ne postoji na Svijetu niti jedna kuharica, koja izračuna koji recept je dobar i troši najmanje CO2, veoma interesantno. Na ovaj način upoznajemo sve naše čitatelje koliki su zagađivači njihova omiljena jela, samim tim o klimatskim promjenama i njihovim kulinarskim izazovima i gastronomskih izbora. Bitno je naglasiti da ovo radimo kao dio projekta Klimatska kuharica financiranog iz EU programa Erasmus+.

Darija: Ovako, pojasnite meni laiku. Koliko je mnogima draga sarma zagađivač, meso i kiseli kupus?

Suzy: Hahaha… niste mogli izabrati bolji primjer, sarma je na vrhu zagađivača. Zamislite, vidjet ćete u kuharici da za dvije sarme – njihova priprema uzrokuje emisiju CO2 kao da se vozimo autom na benzin od Zagreba do Splita.

Darija: A ako se vozi Split- Zagreb?

Slatko smo se nasmijale.

Razgovarajući s gospođom Suzy Josipović Redžepagić, kratko ću zaključiti: njezin život, rad, energija, projekti, odlična su tema za doktorat, jer ne mogu stati ni u najveći intervju.

 

 

Izvor: Dalmacija danas