RECENZIJA Knjiški moljac
FRANCUSKI PARFEM NA INDIJSKI NAČIN autorice Alke Joshi jedinstveno je putovanje koje nas vodi kroz mirise, boje i kulture dvaju različitih svjetova. Alka nas ponovno očarava svojim vještim pripovijedanjem, prenoseći nam priču o snazi ljubavi, umjetnosti i samoostvarenju.
Ova knjiga je predivna kombinacija povijesti, ljubavi i umjetnosti, ispričana na način koji će vas zavesti već od samog prologa. Njezine stranice će vas uvući u jedan mirisni svijet otvarajući vam oči za ljepote kojih možda niste bili svjesni…
„Zamisli trčanje kroz polje grmova lavande s prijateljima. Igranje skrivača izmedu redova penjačica jasmina. Zamisli kako otkidaš zrelu rajčicu u majčinu vrtu samo kako bi udahnuo njezinu jaku aromu… Nisam morala zamišljati. Nježan miris cvijeta kane pozdravljao me putem do seoske riječne obale gdje sam prala odjeću. Slina mi je ispunjavala usta na miris zrelih manga… duboko bih udahnula miris tamjana od sandalovine i sklopila ruke u molitvi za sreću.. moje su uspomene bogate mirisima. Kao i moje tajne.“
Radnja romana smještena je u Pariz 1974. godine, gdje pratimo tridesetdvogodišnju Radhu i njezinu avanturu u svijetu francuskih parfema. Radha, koja je indijskog podrijetla, odlazi u Pariz sa svojim suprugom Pierrom i dvoje djece kako bi započela novo poglavlje svog života. No, unatoč svim povlasticama koje Pariz pruža, Radha se osjeća izgubljeno i nesigurno u nepoznatom okruženju.
„Ja sam tridesetdvogodišnja Indijka, nisam Francuskinja kao svi drugi djelatnici u kompaniji. Većina nikad nije bila u Indiji, niti je izrazila želju da onamo ode. Ja sam za njih anomalija, čudakinja, ne nužno prihvatljiva.“
Sve se pak mijenja kada Radha otkrije svoju strast prema stvaranju parfema. Boreći se s vlastitim strahovima, ona istovremeno hrabro slijedi svoje snove i… učeći od najboljih majstora parfema u Parizu i uskoro postaje priznata i talentirana parfumerka.
„Većina ljudi radi desetak godina kako bi postali majstori parfema. Delphine je to uspjelo za sedam godina. Uči od nje i uvjeren sam da će tebi uspjeti za pet godina.“
Mirisi Indije i Pariza, stvaraju opijajuću mirisnu simfoniju koja nas potpuno uranja u svijet senzualnosti otkrivajući nam tajne izrade parfema i moć koju oni imaju da probude emocije.
„Pariz je tih nedjeljom ujutro. Kavane još nisu pune. Metro je relativno prazan. Na sjedalu sučelice meni sjedi crnkinja u plavoj odori i spava, nagnuta na jednu stranu. Zacijelo je tek završila s poslom. Par stranaca, vjerojatno turisti, sjede jedno do drugoga i boje se pustiti svoje stvari. Pitam se što su čuli o džeparošima. Siđem prije svoje uobičajene postaje kod Pont d’Alma i hodam dvadesetak minuta po svježem zraku do Place Victor Hugo. Zrak je mješavina neugodnih mirisa: kore od banane, mrlja dizela, vruća kava, spavanje.. (…) Uživala sam šetati se ulicama svakog arondismana, kušati svježe palačinke kod uličnih prodavača, kroasane u svakoj pekari. Diviti se arhitekturi, drevnim zgradama posve drukčiji. ma od naših ovdje… (…) Pariz ima vlastiti jedinstveni i prekrasni šarm, ali gradu nedostaju dugine boje sarija, mirodije jarkih boja i tisuće mirisa što ih Indija prirodno nudi.“
Kroz opise izrade parfema, otkrivamo složenost ovog zanata i dubinu koja se krije iza svake bočice. Autorica nam pokazuje kako umjetnost može preoblikovati naše živote i donijeti nam radost i ispunjenje.
Jedan od najupečatljivijih aspekata ove knjige je način na koji je opisana ljubav prema umjetnosti. Kroz opise boja, tekstura i mirisa, Joshi nas prenosi u svijet koji je gotovo opipljiv. Gotovo da nam nosnice obavijaju mirisi pikantne smole prožete komponentama tamjana i sandalovine. Svakom stranicom osjetimo strast i predanost likova prema svojim stvaranjima, a to nas inspirira da razmislimo o vlastitim strastima i talentima.
No, putovanje glavne protagonistice nije samo posvećeno miksanju komponenata u mirisne vodice. Kroz njenu priču, otkrivamo i njezinu najbolniju tajnu i težinu borbe jedne žene da se samoostvari kroz ono što voli, a ne da isključivo bude kućanica kako joj suprug želi… Isto tako, upoznajemo i mnoge indijske tradicije, običaje… Alka vješto isprepliće priču o Radhinom odrastanju u Indiji s njenim trenutnim iskustvima u Parizu, stvarajući tako bogatu tapiseriju njezinog života i identiteta.
Kada Radhi u ruke dopadne vodstvo prvog velikog projekta, ona uz sestru Lakshmi potraži pomoć kurtizana iz Agre – žena koje koriste moć parfema kako bi zavodile i provocirale te stvarale seksualnu napetost. No, na korak do velikog uspjeha, Radha saznaje da njezina najbolnija tajna – njen prvorođeni sin, za kojeg nikada nije rekla svom suprugu, a kojeg je maloljetna rodila i napustila, dolazi u Pariz u potrazi za njom a s njime i prijeteći oblak koji će nesumnjivo poremetiti njezin pažljivo posložen život u Francuskoj.
Likovi u romanu su duboko razrađeni i emotivni. Alka Joshi je majstorica u stvaranju živopisnih likova i dočaravanju njihovih unutarnjih previranja. Kroz Radhinu priču, osjećamo njezinu strast prema parfemima, ali isto tako i njen unutarnji nemir i želju da pronađe ravnotežu između obitelji i karijere.
Radha je snažna i inspirativna junakinja koja nas podsjeća na snagu žena da slijede svoje snove i prevladaju prepreke. Okružena šarenim ansamblom likova, od ljubavnika do mentora, Radha se susreće s ljubavlju, gubitkom i otkrivanjem vlastite autentičnosti. Njezin put je poticajan podsjetnik da slijedimo svoju strast i vjerujemo u vlastitu snagu.
FRANCUSKI PARFEM NA INDIJSKI NAČIN je knjiga koja će vas očarati svojom ljepotom i senzualnošću… koja će vas obuzeti svojom slojevitošću i emotivnom dubinom. To je priča o hrabrosti, otkrivanju vlastitog identiteta i pronalaženju putova koji nas vode prema istinskoj sreći. Zaista je jedan nevjerojatno šarmantan roman koji vrijedi pročitati… barem zbog putovanja kroz mirisne labirinte Pariza i egzotične ljepote Indije.
P. S. ima i erotskih scena.
Kako mi je ovaj roman bio za nekoliko nijansi lošiji od prethodnog njezinog, dajem mu jednu ocjenu manje, ali to je opet samo i jedino stvar – ukusa. Nijanse su u pitanju, zapravo…
„Svaki naš radni prostor sliči crkvenim orguljama. Pred nama su tri reda fiola ispunjenih mirisima, jedan iznad drugoga u polukrugu. Ima ih gotovo tristo, pa na stolu ostaje tek dovoljno mjesta za sićušnu vagu, pliticu pipeta, staklenku papirnatih trakica, svaka širine olovke, i bilježnicu u koju bilježimo svoje pokuse. Svoje sam parfemske orgulje složila u skladu s obiteljima mirisa. Najprije su tu oni s efektom pudera, opojni cvjetni mirisi: narančin cvijet, damašćanska ruža, lavanda, durdica. Sljedeći red bočica sadrži slatke, sočne voćne mirise, kao što su limun, bergamot, mango. Tu je skupina čvrstih zelenih aroma (borove iglice, i ružmarin, između ostaloga) te, naravno, izdržljiva intenzivna gurmanska obitelj mirisa kao što su čokolada, vanilija i klinčići. Gornji red zauzimaju zemljani drvenasti mirisi, a među njima su vetiver, sandalovina, palisandrovina i cedar.“
„Parfem. Sama riječ priziva sliku Kleopatre kako zavodi Marka Antonija u kadi punoj ružinih latica. Doista, Egipćani, Arapi, Indijci, Grci i Kinezi koristili su prirodne mirise za zavođenje, da bi ukrasili i uljepšali svoja tijela i okruženje tisućama godina prije nego što su europski trgovci otkrili moć mirisa. Zapravo, kad su prvi put sreli Europljane, koji su krenuli putovima svile i mirodija u potrazi za onim što ,,orijentalni” svijet može ponuditi, ljudi s Bliskog istoka i iz Azije smatrali su narode sa Zapada barbarima zato što su zaudarali; rijetko su se kad kupali ili prali zube. Dokazi o uporabi mirisa u religioznim obredima, palačama i džamijama, kao i opisi proizvodnog procesa mirisa postoje u drevnim tekstovima s Cipra, iz Indije, Mezopotamije i islamskog svijeta. Europljani su mirise počeli koristiti u svakodnevnom životu tek u četrnaestom stoljeću, ponajprije zato da prikriju miris tijela izazvan lošim higijenskim navikama. No proces proizvodnje mirisa bio je mukotrpan, a sirovine iz dalekih zemalja tako skupe da su si takvu ekstravaganciju mogli priuštiti samo kraljevski dvorovi, kao što su bili oni Katarine de Medici i Luja XIV. (Francuzi su smislili riječ parfem. Nastala na temelju latinskih riječi ??? i ?????, što znači ,,od dima,” riječ parfem zapravo opisuje samo jedan od mnogih procesa za izvlačenje mirisa iz biljaka i cvijeća).“
Izvor: Knjiški moljac