RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju
Znam da će većina vas možda i preskočiti ovu recenziju, jer malo tko danas čita tzv. self-help knjige. Ne znam zašto se ta literatura toliko izbjegava, ja osobno volim s vremena na vrijeme uzeti takvu nekakvu knjigu u ruke, ne iz nekakve potrebe, nego čisto iz znatiželje, i najčešće me svaka takva knjiga ugodno iznenadi – jer budimo realni, čak i da je najlošije napisana, i da nema veze s vašim životom, sigurna sam da iz svake možete izvući nešto korisno i pozitivno što možete primijeniti na sebi. Preporučujem dakle odmah na početku ove recenzije da povremeno i vi napravite ovakve ‘izlete’ i odmah od uobičajene literature koju čitate, škoditi vam ne može, a možda naučite nešto novo.
No prije nego krenem s pisanjem svog mišljenja o ovoj knjizi, ne mogu da ne napišem nešto privatno i osobno. Ja sam u braku kojeg nazivam iznimno sretnim, i to već 22 godine. Da, za par tjedana moj suprug i ja slavimo 22 godina braka, no u vezi smo znatno duže – 30 godina. Što će reći da sam ga upoznala kada sam bila u srednjoj školi (daaa, tako sam stara!), te da se gotovo i ne sjećam vremena prije njega, jer većinu sam svog života provela s njim. On je centar mog svijeta već 30 godina. Potrudit ću se da ne budem bljutavo sladunjava i ne odem u ljigavu romantiku, ali tema knjige i recenzije je brak (i veze), tako da moram objasniti neke stvari prije nego krenem pisati o samoj knjizi, pa izdržite malo. Kao i svi drugi bračni parovi, i mi se družimo s drugim bračnim parovima, no ne često, jer ja kako sam starija, to mi je sve teže slušati tuđe bračne probleme, gledati sve te nesretne brakove, nalaziti se u društvu ljudi koji se tako otvoreno ne podnose, a zajedno su, ili svjedočiti bračnim svađama (jer neki se mogu suzdržati od toga ni kada imaju goste). Nazovite me čudnom, ali meni je takvo okruženje toksično, i iako bih najradije svima njima otvoreno rekla da potraže stručnu pomoć, ja obično šutim i jedva čekam da dođemo kući. Naravno da imam i primjere zdravih i sretnih brakova, s kojima se na druženjima osjećamo ugodno i slobodno, i s kojih kući odlazimo osvježeni i napunjeni baterijama, no na žalost, sve je više ovih privih, nego drugih primjera oko mene, što me izuzetno rastužuje.
To nipošto ne znači da se moj suprug i ja nikada ne svađamo, naravno da se svađamo, pa svi se parovi svađaju, i svaki brak prolazi svoje uspone i padove, i posve je normalno ponekad biti ljut ili povrijeđen, no mislim da je temeljna razlika između našeg i ovih nesretnih brakova koje tu spominjem naše prijateljstvo. Da, moj suprug je moj najbolji prijatelj već 30 godina. Ispričavam se svojim ženskim prijateljicama koje će ovo pročitati pa se možda osjećati zbog toga loše, ali ja to nikada nisam krila – moj suprug zna apsolutno sve o meni, njemu se najradije povjeravam, njemu trčim kada sam sretna, tužna, uznemirena, ljuta, ushićena, povrijeđena itd. On je prva osoba s kojom želim razgovarati o svemu što mi se događa i nakon 30 godina ja i dalje najradije provodim svoje vrijeme s njim. Znam, nekima će biti teško u to povjerovati, ali ja i dalje mrzim kada jedno od nas dvoje ide na službeni put i kada smo razdvojeni fizički makar i na 24 sata. Obožavam činjenicu da će on biti kod kuće kada ja dođem s posla i spoznaju da on neće piti popodnevnu kavu dok se ja ne vratim, kako bi ju mogli popiti zajedno. Veselim se svakom slobodnom trenutku kada kao par možemo zajednički obavljati banalne radnje kao što je otići na tržnicu. I dalje se držimo za ruke kada hodamo, i ja i dalje mislim da je on najzgodniji frajer na svijetu. Ima tih sitnih primjera hrpetina, no neću vas zamarati njima, samo ću reći da su sve te naizgled nebitne stvari zapravo ključne i temeljne za dobru vezu/brak, što sam znala i prije čitanja ove knjige. Kao što sam bila svjesna i činjenice da danas većina ljudi prebrzo odustaje od gotovo svega, pa tako i od važnih odnosa u svom životu – rijetke su osobe koje se istinski žele potruditi i raditi na nečemu, te rješavati probleme iskrenom i otvorenom komunikacijom kada se oni pojave, a hoće, jer nitko ih nije pošteđen, oni su sastavni dio svačijeg života.
E dobro, sad kada sam to sve napisala, mogu vam reći nešto i o knjizi. 
Meni je bila zanimljiva, no mogu pretpostaviti da će nekima opisivanje istraživanja koja su provedena na velikom broju različitih parova tijekom više godina (ovo nije prvo izdanje knjige!) biti malo suhoparna, ali ja sam u njima uživala jer mi je psihologija (posebno psihologija veza i ljubavi) uvijek bila intrigantna i privlačna, i volim s vremena na vrijeme čitati o tim temama. S obzirom na sve što sada znate o mom braku, možete pretpostaviti da meni ova knjiga nije revolucionarno promijenila mišljenje o vezama ili brakovima, već mi je samo učvrstila stavove i vjerovanja koja sam već imala u sebi, i koja primjenjujem u svom svakodnevnom životu, nekada više, nekada manje uspješno (ovisi jesam li u PMS-u ili nisam ). No recimo bili su mi baš fora upitnici i vježbe koje se nalaze na kraju svakog poglavlja o jednom od tih sedam načela koja se u ovoj knjizi predstavljaju. No inako za mene ona nije bila nešto u potpunosti novo, ipak me je podsjetila na neke stvari koje sam možda tijekom godina ispustila iz fokusa, i na kojima ću svakako poraditi kako bih i narednih 30 godina mogla govoriti da sam u sretnoj ljubavnoj vezi, tako da definitivno mogu reći da ovo definitivno nije bilo uzalud potrošeno vrijeme za čitanje.
Ne osjećam se kao stručnjak za dobar brak ili uspješne veze, ali čitajući knjigu shvatila sam da sam cijeli svoj staž sretne veze bila u pravu što se tiče ovoga – možete biti totalno različiti, ne morate uopće imati iste interese ili hobije, ne morate voljeti iste stvari, itd., ali ako ne smatrate svog partnera svojim najboljim prijateljem, nećete se uspjeti emotivno povezati s njim, što dugoročno neće dovesti do sretne i ispunjene veze/braka. A do sada smo valjda svi naučili što je emocionalna inteligencija, i koliko je ona bitna u svim aspektima vašeg života, ne samo na ljubavnom polju. Biti emotivno inteligentna osoba se uči, i postoje razne knjige i na ovu temu, a spominjem to samo zato što je ovo izuzetno bitno za uspješnost održavanja veza bilo koje vrste.
Ova se knjiga također dotiče i nekakvih zanimljivih mitova i predrasuda o brakovima i bračnim problemima, te razrađuje i ruši iste kroz neka poglavlja. Primjerice, većini nas se govori da je najveći problem u vezama/brakovima komunikacija, te ako samo naučimo kako uspješno komunicirati (čitaj: bolje se svađati ), svi će problemi magično nestati. Neće, naravno, jer život je nepredvidljiv, i nikome ne cvjetaju ruže uvijek 100% vremena, tako da problema će uvijek biti, a učinkovita komunikacija koja podrazumijeva aktivno slušanje svog partnera, samo je dio slagalice koja pomaže održati vezu/brak na stabilnim nogama.
Neću vas dalje više daviti, jer svjesna sam da će malotko ovdje prisutan zaista posegnuti za ovom knjigom, no reći ću samo da su neka od ovih načela primjenjiva i na neka druga područja vašeg života, ne samo na brak i veze. Primjerice, zamislite si da je svaki poslovni odnos također brak. Stupate u njega ushićeni, zaneseni, puni pozitivnih osjećaja na početku, i čini vam se nevjerojatno da bi nešto moglo stati između vas i vašeg partnera. No kao i u braku, u poslovnim se odnosima isto pojavljuju problemi. No ako se postavite prema tom poslovnom partneru kao prema prijatelju, u kojeg imate stopostotno povjerenje kao u svog bračnog druga, ako zajedno njegujete odnos u kojem uvažavate i poštujete jedno drugo, čak i kada vam se mišljenja razilaze, onda stvarate dugoročan i održiv poslovni odnos. No ako ste kao i neki partneri u mnogim brakovima usredotočeni samo na ono negativno, loše, ružno, problematično ili dozvoljavate trećim stranama da utječu na vas i vaše mišljenje, vi (možda nesvjesno) potencirate da se taj odnos zaista pokvari i nesretno završi. Da, komunikacija je bitna, zaključit ću ovaj tekst. Istina, aktivno slušanje je većini ljudi i dalje veliki problem i svi bismo morali više raditi na tim vještinama. No pojam prijateljstva u modernom dobu kao da se posve gubi, a to neupitno utječe i na veze/brakove. I ono što većina zaboravlja je činjenica da je svaki odnos dvosmjerna ulica, no to nipošto ne znači da se trebate voziti njome u krug ako vas ne zadovoljava ili ne usrećuje, ponekad je izlaz iz nje najbolja stvar koju možete napraviti i za sebe i za druge.
Okej, imala sam sreću pa sam našla savršenog (ispostavilo se i životnog ali i poslovnog) partnera za sebe reći će sada neki od vas, tvrdeći da oni nisu bili takve sreće. Dozvolite da vas razuvjerim u to. Svatko od nas ima slobodnu volju izabrati si osobu s kojom želi provesti život (isto tako poštujem osobe koje ne odluče to napraviti već provesti život sami!), prijatelja, poslovnog partnera, ali isto tako svatko od nas ima slobodnu volju donijeti odluku, da svaki dan održava zdrav i uravnotežen odnos s tom osobom, te ima osobnu odgovornost voljeti, poštovati i uvažavati tu osobu.
Sedam načela ovdje opisanih su odlični, a knjiga definitivno ima sve moje preporuke!
Izvor: Ovisna o čitanju