Prvi izbor - travanj 2019.

Prvi izbor – travanj 2019.

PRIČA

Napisala: Sanja Pilić
Ilustracije: Niko Barun

PRIJE ČITANJA…

Vozite li se često gradskim prijevozom? Koji vam je oblik gradskog prijevoza najdraži? Prisjetite se svoje posljednje vožnje tramvajem i ukratko opišite o čemu ste razmišljali dok ste se vozili.

Vožnja tramvajem

Vozila sam se tramvajem. Ne vozim se često tramvajem. Zato mi je vožnja bila zanimljiva. Sjedila sam jer je bilo mjesta za sve. Činilo mi se kao da se nalazim u nekoj priči.
Tramvajskoj. S puno glumaca. S puno stajališta.
Bakica je ušla na prednja vrata zajedno s košarom cvijeća koje nije prodala. Sjela je, stavivši košaru na koljena. Marama joj je spala s glave i otkrila sijedu pletenicu. Bakica je uzdahnula
i pokušala popraviti maramu. Dječak koji je sjedio nasuprot bakici imao je slušalice u ušima i tupkao je nogom. Na sebi je imao poderane traperice i zelenu jaknu. Gospođa ispred mene čitala je novine, i to Crnu kroniku. Malo sam se pomakla i ugledala mršavog gospodina
u baloneru i sa šeširom. Potom majku s kolicima u sredini tramvaja gdje ima najviše mjesta. Razmišljala sam o čemu oni razmišljaju. Onda me nazvala Natalija i ja sam joj odgovarala
na pitanja iz matematike. Ljudi oko mene prestali su postojati na trenutak. Natalija nije razumjela gradivo pa sam joj pokušala objasniti. Na kraju sam odustala.

Priču u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!

PJESMA

Napisao: Edi Šupljika
Ilustracije: Marsela Hajdinjak

PRIJE ČITANJA…

Na koje sve načine pridonosiš očuvanju prirode? Potraži u Rječniku hrvatskoga jezika
riječ „recikliranje“ i napiši što ta riječ znači!

Čuvajmo prirodu

Obavezno treba
paziti na prirodu.
Na drveće, šume
i šarenu livadu.
Dobro je znati
koje se cvijeće
smije brati.

Rijeke i jezera
moraju biti čista.
Zemlja da je plodna
i prepuna glista.
Naše more plavo
treba ostat zdravo.

Pjesmu u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!

PRIČA

Napisala: Sanja Duvnjak
Ilustracije: Željka Mezić

PRIJE ČITANJA…

U dvije minute napiši na papir što više šumskih životinja. Kreni! Vrijeme… sad!

Sivodlaka

U dubini velike planine živio je šumski kralj. Tri je dana padala kiša, tri se dana sivilo i sijevalo
na nebu i tri dana gospodar šume nije izlazio iz svojih dveri. Ujutro, kada se pojavilo Sunce, iz svojih staništa i s paše pojurilo je sve živo, a podno kraljeva prijestolja prve su se našle dugouha zečica i siva ženka kunića.
– Klanjamo ti se, kralju šumski! – pozdravile su, ne usuđujući se podići glavu.

Neraspoloženi kralj podozrivo je upiljio pogled svojih oštrih očiju na mladu zečicu, mrko gledajući kako se pred njim nestrpljivo vrpolji.
– Što je, dugouha? Kako to stojiš pred svojim gospodarom? – upitao je oštro.
– Kao da ti se nekamo žuri? Ili se ja možda varam?

Jadna zečica, ionako preko mjere plašljiva, sada je drhtala kao vrbova grančica na vjetru. Jedva je prošaptala cvokoćući zubima:
– Ti se nikad ne varaš, kralju i gospodaru. Doista žurim. U jazbini me čekaju moji mladi. Gladni su, a bez moga mlijeka ne mogu se nasititi.
Šumski vladar ljutito sijevne pogledom sivodlaku kunicu i podrugljivo upita:
– A što je s tobom, sivodlaka? Vjerujem da se i tebi žuri?
– Gospodaru, i ja imam mlade – dršćući je odgovorila siva životinjica. – I moji su
mladi gladni.