Prvi izbor – travanj 2016.

PJESMA

Travanj

Napisao: Adam Rajzl
Ilustrirala: Pika Vončina

Toplom rukom odnese mutne vode,
osuši staze i posrebri grane.
Kad stigne s polja i na krov stane
starim gnijezdom zove prve rode.

Breskvinoj krošnji zarumeni lice,
raspupa grane, danima miriše.
Zazeleni šume i pozove ptice,
probudi pčele, bujne vlati njiše.

Traktorom prve brazde raspe,
u livade fazanke pozove,
proljetno sjeme vlažnom zemljom zaspe
i vedar skoči opet na krovove.

Kao leptir sleti na cvijet, modar, žut
i na dlanu bijeli oblak nosi.
Zatreperi zrakom i osuši put,
a ujutro pjeva u bisernoj rosi.

 

PRIČA

Čarape za proljeće

Napisala: Nevenka Videk
Ilustrirala: Marsela Hajdinjak

Početkom travnja čarapar isporuči proljeću naručene čarape. Bijahu sve s najnovijim proljetnim uzorcima, prepune cvjetnih buketića i vjenčića. Silno se radujući, proljeće se dalo na trčanje sunčanim travnjacima, pazeći da ne ozlijedi tek iznikle cvjetiće i travčice. Njišući se na zelenim grančicama i
milujući prvo lišće, oglasilo se milozvučnim ptičjim pjevom. Poskočilo je od sreće, tresući i zvoneći bijelim zvončićima. U četiri dana optrčalo je šume i livade i u ljubičastim, narančastim, žućkastim i plavičastim tonovima istkalo cvjetne košuljice, a šumske proplanke ovjenčalo tratinčicama. Odmarajući se na cvjetnoj ljuljački, začu kriještanje s čvornata stabla.
– Ha, proljeće u cvjetičastim čarapama. Baš ćaknuto – čudila se čavrljava čavka.
– Ti si ćaknuta – reče joj vjeverica. – Zašto proljeće ne bi nosilo cvjetičaste čarape kad pomaže cvijeću rasti. Ono mu daruje proljetne kaputiće i košuljice različitih boja, i naručuje mu mirišljave sunčane kupke. Po cvjetičastim čarapama drveće i cvijeće prepoznaju ga, a zvjerčice i ptičice znadu koliko će ono još ostati u šumi.
– Proljeće se u vrijeme cvjetanja nečujno kreće i nikada ne zgnječi ni jedan cvjetić! Zato oblači cvjetičaste čarape i svi ga u šumi odmah primjećuju – pouči čavku zeko.

Priču o čarapama za proljeće u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!

 

ŠKOLSKI DNEVNIK PAULINE P.

Ilustrirala: Željka Mezić

MOJ DNEVNIK

Zašto u travnju volim pospremati

U travnju uživam u proljeću i u sve duljim i toplijim danima. Zato želim da za njegove vladavine sve
bude čisto i blistavo. Stoga, obvezno, svakoga travnja, počinjem s veseljem pospremati i čistiti. Sve po redu. Prvo pospremim školsku torbu. Onda policu s knjigama. Pa pobacam stare papire i bilježnice. Otvorim i ispraznim svaku ladicu. Sve pospremim i uredim. Slažem po veličini i kuhinjske lonce, i
poklopce, i tanjure, i šalice. Čistim i glancam sve glatke i hrapave površine. Usisavam tepihe i podove svih boja i vrsta. U ormarima je svaka košulja na vješalici, svaka majica na polici. Sve je u najboljem i najčišćem redu.
– Jako sam zadovoljna – kaže mama.
– Bravo, Vjeverice Marljivice! – kaže mi baka.
– Urednica Pospremalica – zove me tata.
A ja ne prestajem. Cijeli travanj. Čistim i stubište i školski hodnik. I učionicu, i školsku blagovaonicu.
I svojim čišćenje zarazim sve u razredu. Pa i oni krenu čistiti. Glumimo „Odred za čistoću“.
Pa učitelj kaže:
– Jako sam zadovoljan.
Kad sve pospremim kod kuće i u školi, zajedno s prijateljima i učiteljem odlazimo u park. I čistimo sve u parku. Nakon parka čistimo ulice i stazice. Svi nas s veseljem pozdravljaju i pridružuju se
čišćenju. Marljivi smo do 22. travnja. Toga dana sve mora blistati. Redom i čistoćom
zahvaljujemo se i čestitamo Zemlji njezin dan. Samo čekamo da čujemo njezin šapat:
– Jako sam zadovoljna!

Dnevnik Pauline P. u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!

PRIČA

Trava zelena

Napisala: Sanja Pribić
Ilustrirala: Sanja Pribić

Marta je za rođendan dobila bijele hlače! Baš onakve kakve je željela. Neki za rođendan požele skupi mobitel. To je glupo, znala je Marta. Mobitel možeš izgubiti, a može ti i slučajno pasti u lokvu.
Može ti ga iz ruke, nehotice, izbiti mali brat. To se dogodilo Petri. Mobitel je poletio s balkona i pao s petoga kata. Nije se dobro proveo! Ali, bijele hlače, to je nešto posve drugo! Tako je razmišljala
Marta, vrteći se pred ogledalom.
– Hlače ćeš obući u školu? – začudila se mama. – Ove, nove, bijele? Pa danas idete na izlet.
– Da, baš te! – potvrdila je Marta.
– Hmmm… – rekla je mama i otpila gutljaj kave. – Ne misliš li da bi ih mogla uprljati? Pa, dobro. Tvoje hlače, tvoja stvar.
Marta je u školu stigla ponosnija od pauna. Točnije – male paunice. Mislila je da svi bulje u njezin rođendanski dar. Drugi su učenici za izlet odjenuli trenirke, ali – to je njihov problem! Putovanje autobusom trajalo je kratko. Ili se bar tako činilo. Marta je sjedila pokraj Tomice, koji joj se sviđao. Potom su obišli stari dvorac. Nalazio se na vrhu brežuljka ponad malog jezera. Baš kao da je iz bajke, pomisli Marta.

 

Priču o u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!

STRIP

PROFESOR SVJETLAN

Plava bubamara

Scenarij i crtež: Tomislav Beštak