Prvi izbor – ožujak 2016.

PJESMA

U medinu brlogu

Napisala: Nevenka Videk
Ilustrirao: Marsela Hajdinjak

U medinu brlogu
kao u rogu,
u mrkloj tami
gomila nogu,
njuški i glava.
Dolje na tlu
u zimskom snu
medvjeđa obitelj
još čvrsto spava.
Duboko iza vrata
tek mrmor se čuje,
a vani u travi
već pčelice zuje.
Dok medvjeđa družba
hrče u miru,
sunce već hoda
u zlatnim šeširu
i vjesnike cvjetne
na livadi broji.
U medinu stanu
u kutu sobe
budilica u kvaru stoji.
I tko zna dokle bi
družba u snu bila
da vjeverica nije
na vrata provirila:
“Ustajte, družbo,
dižite glavu!
Ožujsko vas sunce
poziva na kavu!”

PRIČA

Čizmice za proljeće

Napisala: Nevenka Videk
lustrirala: Marsela Hajdinjak

Proljeće naručilo čizmice u čizmara.
– Što će proljeću čizmice? – čudio se čizmar.
– Ne mogu trčati bez obuće – reče proljeće.
– Ali čizme više priliče zimi, a tebi će biti dovoljne i čarape – domišljajući se reče čizmar.
– Eh, čarape – reče proljeće. – Po njih ću ići u čarapara, a u tebe naručujem čizmice.
– Dobro – reče čizmar. – Samo mi reci što će ti čizmice, pa ću ti ih načiniti!
– Čizmice ću obuti kad započnem 21. ožujka. U njima ću moći skakutati preko
potočića i pretrčavati vrtiće čupavih čičaka.  Nosit ću ih dok čupam čuperke sa suhih
grmića i provlačim se između bodljičica usnulih grmičaka, a trebat će mi i dok trčkaram naokolo tražeći prve cvjetiće ispod igličasta pokrivača zelenih borića.

Priču o čizmicama za proljeće u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!

PJESMA

Proljetni zvon

Napisao: Mladen Pokić
Ilustrirala: Pika Vončina

VISIBABA
Sunce drago, svima milo,
Raširilo svoje krilo,
A zvonašce bijelo zvoni:
“Sniježe mrski, daj se skloni!
Proljeće već svud romoni,
Stižu moji šampioni!”

ŠAFRAN
Šafran bijeli,
S plavim bratom,
Sreću dijeli:
Ispod modrog,
Jasnog neba,
Cvrkuće im
Već i zeba!

CICAMACE
S vrha ive, cicamace
Svaki časak pogled bace
Obasjava li već vrhunce
Toplo pramaljetno sunce,
Da njihove zlatne grane
I runjave cvijetke rane!

JAGLAC
Po livadi i duž šume,
Pogledaj sad, dragi kume:
Niz zeleno proljet-platno,
Paperje se prosu zlatno,
Srcolike lati žute
Zagrlile sve su pute!

Pjesmu u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!

 

PRIČA

Proljetna šetnja

Napisao: Mladen Kopjar
Ilustrirao: Dario Kukić

Došlo je proljeće i neke se životinje bude iz zimskoga sna. Na primjer, ježevi i puhovi, pa onda jazavci, šišmiši i medvjedi. Svi oni spavaju cijelu zimu, valjda zato što ne vole hladnoću i snijeg. Meni je snijeg lijep, volim ga i jesti ako nije jako prljav, i ne pada mi na pamet spavati zimski san. Za razliku od djeda. Baka kaže da on spava od kasne jeseni pa sve do proljeća.
– Zavuče se u krevet ispred televizora i ne ustaje dok se ne vrate lastavice – kaže ona. Baka malo pretjeruje, ali istina je da djed živne kad u ožujku zatopli. Počne prati suđe, popravlja rasklimani namještaj, a mene nagovara da idemo šetati.
– Ja bih se radije igrao – odgovaram mu iskreno.
– Hajdemo se onda igrati zajedno, a ne da stalno visiš na onoj svojoj tableti.
– Kaže se tablet, djede. Nije to nikakva tableta.
– Je, je, to je tableta od koje će te na kraju zaboljeti glava.

Djed stalno misli na tablete jer ih svaki dan pije cijelu hrpu: za srce, zglobove, bolju probavu i štošta drugo. Obično ih proguta zajedno s nekim jelom, na primjer štrudlom od jabuka, pa se može reći da lijekove uzima s tekom. Mama mu je nedavno kupila i neke posebne tablete za bolje pamćenje. Odmah mu je na pamet pala jedna zamisao.

 


Priču u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!

 

ŠKOLSKI DNEVNIK PAULINE P.

Ilustrirala: Željka Mezić

MOJ DNEVNIK

Zašto mi se u ožujku ništa ne da raditi

Učitelj mi je rekao da sam se posljednjih dana nekako promijenila. Rekao mi je da ne pratim što se u učionici događa i da nije zadovoljan mojim ponašanjem.
– Pa dolazi proljeće! – rekao je Luka. – Lina je uvijek u proljeće malo odsutna.
Luka ima pravo. Pri svakom početku proljeća dočeka me ista priča. Ne zanima me ništa osim promjena u prirodi. Svake godine želim odabrati jednu granu u parku i gledati iz dana u dan kako na njoj rastu pupoljci koji se pretvaraju u lišće. I odlučim da ću to promatrati. Svaki dan. I bilježiti što se događa. Ali, ne mogu. Moram u školu, moram pisati zadaću, moram s mamom u goste, moram s curama u igru. I tako, dođe dan kad ugledam granu punu listića, a ne znam ni kad su ni kako izrasli.
Baš kad me je učitelj opomenuo da pratim što učimo, razmišljala sam o milijunima visibaba, šafrana i jaglaca koji se ovog trenutka probijaju kroz zemlju i pripremaju procvjetati.
Zbilja me zanima kako to rade. O čemu razmišljaju, je li im teško? Razmišljam što vide i kako se osjećaju kad konačno procvjetaju. Eh, kad bi barem proljetnice i svi pupoljci na granama mogli pričati. Odmah bih s njima napravila intervju. I objavila ga u našem školskom listu. Evo, zato sam odsutna. Zapravo, prisutna sam ja u prirodi. A odsutna u školi. Pokušat ću to sutra učitelju objasniti i predložiti mu da barem u igri napravimo intervju s proljetnicama. Pola učenika će biti novinari, a pola proljetnice i proljetni listići. Možda prihvati moju ideju. Pri izradi tog intervjua obećavam da ću piti potpuno prisutna. Nikako odsutna, kako mi sad kaže.

Dnevnik Pauline P. u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!

STRIP

PROFESOR SVJETLAN
Dobri roboti

Scenarij i crtež: Tomislav Beštak