Prvi izbor – lipanj 2016.
PJESMA
Napisao: Mladen Pokić
Ilustrirao: Darko Kreč
SKRIVENO BLAGO
Ispod našeg svoda plava
Umnih bezbroj raste glava,
Oko sebe pogled baci:
Na sve strane – učenjaci!
Buja pamet poput gljiva,
Stasa razbor i uživa,
Nema kraja ljudskom umu:
Krči put kroz svaku šumu!
Da bi pamet rasla bolje,
Da razboru buja polje,
Da um bude razbibriga,
Potrebna je – dobra knjiga!
Sve što ljudski mozak stvori,
U sivkastoj svojoj kori,
Što god se u njemu njiše,
U knjizi se o tom piše!
Svaka knjiga nam je – blago,
Umu milo, umu drago,
Otvori je, listaj strane
I pozlati svoje dane!
PRIČA
Kad bi svi
Napisala: Tamara Vrbanović
Ilustrirala: Marsela Hajdinjak
Učiteljica nam je poželjela dobru zabavu tijekom ljetnih praznika i svakog je na rastanku zagrlila. Htio sam joj reći da će mi nedostajati škola i ona, kao i Martina iz druge klupe do prozora, ali kao i svi dječaci iz razreda glasno sam vikao: – Napokon sloboda!
– I nemojte zaboraviti popis knjiga koji sam vam dala! – govorila je sa smiješkom učiteljica brišući ploču.
– Ma ne pada mi na pamet čitati! – brundao je Mario držeći loptu u ruci. Krenuo sam s dečkima na nogometno igralište. Nakon dva sata dojadilo nam je natjeravati loptu, a bilo je i vruće. Sjeli smo u hlad ispod velike breze. Igralište i park bili su pusti.
– Ja idem sutra na more k ujaku. Što ćete raditi tijekom ljetnih praznika? – pitao je Marko.
– Prvo idem k baki i djedu na selo. S djedom ću na pecanje. Ranom zorom lovit ćemo ribe. A onda idemo na more – odvrati Ivan pa se okrene prema meni: – A ti?
Nisam imao ni bake ni djedove. Uglavnom, bit ću u Zagrebu. Ove godine ne idemo na more. Ići ću na „Odmorko“ i na bazene – rekao sam otpuhnuvši pramen kose s lica. Još smo malo sjedili u parku, ali vrućina nas je sve potjerala kućama.
Priču u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!
ŠKOLSKI DNEVNIK PAULINE P.
Ilustrirala: Željka Mezić
MOJ DNEVNIK
Pismo mojoj školi
Draga moja školice!
Ovo pismo piše ti tvoja Paulina P. Kako si? Jesi li umorna? Veseliš li se lipnju i ljetnim praznicima. Ja mislim da se malo veseliš, a malo ne veseliš.Evo ja, na primjer… Ja se samo veselim ljetnim praznicima. I u njima nema ništa što me ne bi veselilo.
Ali, za tebe nisam baš sigurna. Jer svi tvoji prijatelji će u lipnju otići i ostavit će te samu. Čak i ja, a Zapravo te jako volim. I nekako mislim da smo ti i ja prijateljice. Dobro, možda ću tijekom ljetnih praznika ponekad navratiti u tvoje dvorište, ali u tvoju unutrašnjost sigurno neću. Jer, ljeti su tvoja vrata zatvorena. Baš me zanima zašto je to tako?
Zašto si cijelo ljeto sama bez nas djece?
Jer, ima djece koja ne putuju i koja su cijelo ljeto kod kuće. Hi! Znam! Imam ideju! Kako bi bilo da krajem lipnja ti obučeš lijepu, radosnu i neodoljivu ljetnu haljinu. I potpuno promijeniš izgled i svoju ulogu. Pa da postaneš zgrada za dječju zabavu i igru. I svojim novim izgledom pozoveš sve učenike da umjesto na učenje dođu u školu zabavljati se i uživati. Predložit ću učitelju i ravnatelju da učionice pretvori u igraonice, park u plažu ili mjesto s nekoliko bazenčića, a školsku kuhinju u slastičarnicu s najfinijim sladoledima. O, kako bi to dobro bilo.
Da promijeniš ime. Da se više ne zoveš ŠKOLA, nego da se zoveš IGROKOLA ili VESELJKOLA ili ZABAVKOLA.
Dnevnik Pauline P. u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!
PRIČA
Nevolje s bakom
Napisao: Jakov Lovrić
Ilustrirao: Niko Barun
Prošloga tjedna u posjetu nam je bila baka iz Zagreba. Doputovala je nenajavljeno u naš gradić s ogromnim žutim šeširom na glavi, koji ju je onako sitnu gotovo cijelu prekrivao, i s veeeelikačkim zelenim kuferom koji je vukla na kotačićima za sobom. Zapravo, to nije moja prava baka, nego mamina, ali ja nisam znao kako bih je drukčije zvao nego jednostavno i kratko – baka. Mama je rekla
da je to u redu. Prvo sam pomislio: Bože, koliko baka ima godina kad je baka čak i mojoj mami, a i lice
joj je puno bora? Ili ona možda ne koristi sve one silne kreme kojim se mama maže po licu svaku večer? Kad sam to upitao tatu, on je samo odgovorio da nije pristojno dame pitati za godine, ali je usput i progunđao (tata uvijek gunđa kada dođe netko mamin) da je siguran kako je baka već sahranila nekoliko država. Meni nije bilo jasno kako je moguće sahraniti državu. Kamo bi otišli
svi ljudi koji žive u njoj? Uostalom, bio sam siguran da se baka ne bi bavila nekakvim takvim poslom. Tata mora da je ponovno prolupao jer mu je kosa na tjemenu sve rjeđa, a čelo mu je svakim danom sve veće i odavno služi kao pista za slijetanje muha i komaraca.
Uglavnom, s bakinim dolaskom započeli su moji problemi. Ljudi moji, ja nju ništa nisam razumio. Istoga dana kad je baka došla ja sam se popodne vratio sa školskoga igrališta poderane desne tenisice i rasparana koljena na lijevoj nogavici trenirke. I naravno, odmah sam počeo moliti mamu da mi već sutra kupi nove tenisice i trenirku. Ali baka je rekla: – Ni slučajno! Tenisicu treba odnijeti šusteru, a trenirku šnajderu. Nisam imao pojma o čemu to baka govori, ali mi je mama pojasnila:
– Baka misli na obućara i krojača.
Priču o baki u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!
STRIP
PROFESOR SVJETLAN
Zaljev dupina
Scenarij i crtež: Tomislav Bešta
Strip u cijelosti pročitajte u novom broju časopisa Prvi izbor!