Moj planet – svibanj 2019.

PRIRODA

FOTOGRAFIJE: SHUTTERSTOCK

Kako životinje pomažu biljkama pri razmnožavanju
Proljeće je. Pčele i drugi oprašivači već veselo lete s cvijeta na cvijet. No to nisu jedine životinje koje biljkama pomažu pri razmnožavanju. Mnoge životinje nesvjesno prenose brojne sjemenke i tako omogućuju biljkama da se šire po Zemljinoj površini.

Slatka nagrada
Jedan je od najboljih načina kako proširiti sjemenke skriti ih u slatke plodove biljke koje će životinje rado pojesti. Upravo zato biljke proizvode slatko voće kojemu životinje ne mogu odoljeti. Dok jedu tu slatku nagradu, gutaju i sjemenke biljke. Voće je lako probavljivo, a sjemenke imaju zaštitne ovojnice pa putuju kroz probavni sustav životinje a da ih se pritom probavom ne ošteti.

Širenje sjemenki
Međutim, životinje ne omogućuju sjemenkama prednost samo stvaranjem stimulirajućega okruženja za rast. S obzirom na to da sjemenke raznose daleko od mjesta gdje su ga progutale, sjemenke se ne natječu s biljkom – svojom majkom – niti ona s njima.

Tko raznosi sjeme?
U tropskim šumama sjemenke čak devedeset posto vrsta drveća raznose životinje. U Africi voće jedu slonovi i majmuni, a osobito ga vole kad malo prezrije pa sadrži i alkohol. I u našim krajevima sjemenke prenose životinje.

Maja Berden Zrimec

ZOO KUTAK

ILUSTRACIJE, FOTOGRAFIJE: SHUTTERSTOCK

Tajne kostiju
Bok svima! U ovom ćemo se broju pozabaviti temeljima mnogih životinjskih vrsta. Dobro, ne baš mnogih, jer velika većina životinja tih temelja i nema! Oni omogućuju hodanje i trčanje, skakanje i žvakanje i još mnogo toga, ali ne smijemo zaboraviti još jednu iznimno važnu ulogu – čuvanje važnih organa. Znate li o kojim je temeljima riječ? Često su ti temelji ono posljednje što životinje ostave iza sebe nakon uginuća. Tako je, riječ je o kostima! Imaju li sve životinje kosti? Jesu li ljuštura školjke ili kućica puža također kosti? Da bi nešto bilo kost, mora biti građeno od određenih tvari i stanica, poput kalcija ili koštanih stanica. Kao takve, kosti su prisutne u životinja koje nazivamo kralježnjacima. Kao što i sam naziv kaže, svima je njima zajednička i kralježnica. U tu skupinu svrstavamo ribe, vodozemce, gmazove, ptice i sisavce, uključujući čovjeka.

Od kosti i njihovih fosilnih ostataka možemo naučiti mnogo toga, možemo identificirati životinju ili saznati čime se ona hrani. Što se zaštite tiče, rebra štite unutarnje organe poput srca i pluća, a lubanja čuva mozak. No, znate li što kralježnica čuva? Je li ona samo kost pomoću koje možemo uspravno stajati? Kralježnica je svakako temelj kralježnjaka, bez nje kretanje i micanje rukama ne bi bilo moguće.

Glodavci su raznolika i brojna skupina sisavaca i sigurno smo da ih možete prepoznati prema njihovim zubima. Svim glodavcima zajednički su veliki i razvijeni parovi prednjih zuba – sjekutića ili glodnjaka. Dobro, i što je tu onda problem? Problem je što glodnjaci rastu za cijeloga života, a time i tjeraju svoje vlasnike da… što drugo nego da glođu.

Kralježnica svih kralježnjaka sastavljena je od ‒ pazite sad! – kralježaka. Čovjek može imati 33 do 34 kralješka, pas, zahvaljujući repu, njih 37, ali svakako su najveći rekorderi ‒ zmije. Neke vrste zmija mogu imati i do 400 kralježaka! Zelene anakonde i burmanski pitoni mogu imati od 200 do 300 kralježaka.

Antonio Svorenji

VELIKI SLIKARI

ILUSTRACIJE, FOTOGRAFIJE: SHUTTERSTOCK; WIKI

Vincent van Gogh – buran život osebujna slikara
Vincent van Gogh (1853. – 1890.) jedan je od najpoznatijih slikara na svijetu. Suncokreti, Zvjezdana noć, autoportreti… samo su neka od najslavnijih djela toga postimpresionističkoga slikara. Za života nije bio priznat, ali njegove slike živih boja danas dostižu bajoslovne cijene. Živio je kratko i burno, patio od tjeskobe i smatrao da je neuspješan, no stvorio je zadivljujući broj slika. Uz njega se veže šokantna priča o odrezanom uhu. O njegovu se životu zna mnogo zahvaljujući pismima koje je izmjenjivao s bratom Theom.

Početak slikanja
Potaknut željom da služi čovječanstvu, Vincent je odlučio postati misionar i boraviti među siromašnim stanovništvom Borinagea, rudarske regije u jugozapadnoj Belgiji. Živeći među rudarima koji su jedva imali hrane za preživljavanje, u trenutku strasti razdijelio je sve svoje stvari i bio prisiljen spavati na podu. Nedugo zatim crkvene su ga vlasti smijenile zbog toga što je previše doslovno tumačio kršćanski nauk. U Borinageu je počeo crtati mračne i tužne slike ispaćenih seljaka i rudara. Vincent je uskoro odlučio da mu je pravi poziv umjetnost, pa je u potrazi za vodstvom iskusna umjetnika počeo raditi sa slikarom A. Mauveom.

Znaš li?
Suncokreti su motiv dviju serija Vincentove mrtve prirode. U prvoj seriji prikazani su suncokreti koji leže na tlu, a u drugoj su prikazani u vazi.

Psihijatrijska bolnica
U svibnju 1889., nakon mentalnoga sloma, Vincent se prijavio u psihijatrijsku bolnicu na jugu Francuske, gdje je proveo godinu dana. Za boravka u bolnici slikao je prizore vrtova i okolice. U tom su razdoblju nastale neke od njegovih najslavnijih slika – Zvjezdana noć i Irisi. Mnoge njegove tadašnje slike prikazivale su čemprese i vrtloge boja koji stvaraju dojam kotrljanja zvijezda po nebu. Nakon bolnice, Vincent se preselio u Auvers, selo u blizini Pariza, kako bi bio bliže bratu Theu i dr. Gachetu, liječniku koji ga je liječio.

Znaš li?
Rekao je: “Sanjam o slikanju i onda slikam svoj san.”

Lara Mikac

SVEMIR

FOTOGRAFIJE, ILUSTRACIJE: NASA/JPL/Hardy; ESA/C.Carreau; NASA/JPL-Caltech

Što su egzoplaneti?
Egzoplaneti – neobična riječ, zar ne? Tako astronomi nazivaju planete koji ne kruže oko Sunca nego oko drugih zvijezda. Do danas je potvrđeno postojanje oko 3760 egzoplaneta. Među njima su divovski i jako vrući plinoviti planeti, ali i oni slični našoj Zemlji.

Pronalaženje planeta izvan Sunčeva sustava iznimno je težak i dugotrajan posao. Zvijezde su jako udaljene, a planeti koji kruže oko njih razmjerno su mala tijela koja ne emitiraju vlastitu svjetlost. Upravo ih je zato teško uočiti u snažnom sjaju zvijezde oko koje kruže. To je kao da usred noći pokušavate vidjeti jednoga noćnog leptira koji leti oko više tisuća kilometara udaljene ulične svjetiljke.

Teško ih je otkriti
Astronomi su dugo pokušavali otkriti neki egzoplanet, ali im je to prvi put slučajno uspjelo tek 1992. godine. Egzoplanete ne možemo vidjeti niti fotografirati teleskopom. Njihovo je postojanje moguće otkriti samo posredno. Jedan od načina je da astronomi prate gibanje zvijezda. Druga je mogućnost gibanje egzoplaneta oko zvijezda. Upravo se tom metodom otkrivanja egzoplaneta koristi svemirski teleskop Kepler, koji je američka svemirska agencija NASA lansirala u svemir 6. ožujka 2009. Kepler je bio nova prekretnica u otkrivanju egzoplaneta.

Liza i Andrej Guštin

Knjiga tjedna!

Pogledaj ponudu

Knjiga tjedna!

Zauvijek u tvom zagrljaju

Očaravajuća priča o strasti i izdajničkim intrigama na carskom dvoru!

50 kn

149 kn

x

Prijavite se na newsletter i ostvarite 10% popusta na prvu kupnju!

Pročitao/la sam i prihvaćam Opće uvjete poslovanja i Pravila privatnosti

Svojom prijavom dopuštam Mozaiku knjiga d.o.o. da obrađuju moje osobne podatke u svrhu obavještavanja o njihovim ponudama, do mog povlačenja suglasnosti.