Moj planet – prosinac 2018.
KUĆNI LJUBIMCI
FOTOGRAFIJE: SHUTTERSTOCK
Blagdani bez pucnjave
Jesi li jedva dočekao božićne lampice, ukrašena drvca i vatromete koji prate novogodišnje slavlje? Prosinac je mnogima od nas najsretniji mjesec u godini. Međutim, životinje na te blagdanske događaje gledaju malo drukčije.
Životinje se boje zvukova pirotehničkih sredstava
Životinje čuju puno bolje od ljudi pa je zato glasno pucanje petardâ i raketa za njih neugodno, čak zastrašujuće. Ne boje se samo pucnjeva. Problem je i u tome što životinje ne znaju odakle taj zvuk dolazi. Ne razumiju da je posrijedi samo ljudska zabava. Za njih glasno pucanje znači opasnost. Neke se pucanja toliko boje da bježe glavom bez obzira, pri čemu se mogu ozlijediti ili čak uginuti.
Alja Willenpart
ARHEO(B)LOG
ILUSTRACIJE: SRĐAN IVANKOVIĆ
Kelti – prijatelji ili neprijatelji životinja?
Životinje nisu bile samo izvor hrane nego su nadahnule i najrazličitije legende i mitove. Bile su dio religijskih vjerovanja, običaja i štovanja. (Sigurno se i sami možete sjetiti kojega praznovjerja o, primjerice, mačkama ili psima.) Danas ćemo saznati malo više što su o životinjama mislili Kelti, inače poznati po svom ratničkom umijeću i borbama protiv Rimljana. Razvili su se u Europi u željeznom dobu, a živjeli su i na području današnje Hrvatske.
O njihovim vjerovanjima znamo dosta: osim arheoloških nalaza, sačuvani su i opisi koje su o njima dali antički i srednjovjekovni pisci. Potomci starih Kelta sačuvali su do dana današnjega svoj jezik, neke običaje, vjerovanja i priče, osobito na području Irske i nekim dijelovima Velike Britanije. Što nam govore ti izvori? Zanimljive stvari.
Bogovi i demoni
Mnoga su keltska božanstva imala neka životinjska obilježja, poput rogova ili kopita, ili su mogla mijenjati obličja. Često su imala životinjske pratitelje. Na žalost, imamo jako malo prikaza kako su ta božanstva zamišljali prije rimskoga razdoblja. Ali iz izvora iz rimskoga razdoblja doznajemo da su životinje imale veliku ulogu u kultu. Tako su psi (opet) bili važni u kultovima povezanima s liječenjem. Njihovi su kipovi i prikazi pronađeni u nizu antičkih lječilišta na keltskome području.
Rosana Škrgulja
VELIKI KNJIŽEVNICI
FOTOGRAFIJE: SHUTTERSTOCK; WIKI
Hans Christian Andersen – ružno pače postalo je labud
Hans Christian Andersen (1805. – 1875.), danski pisac koji je prešao put od siromaštva do slave, najpoznatiji je po prekrasnim bajkama koje čitaju mali i veliki. Mala sirena, Snježna kraljica, Carevo novo ruho, Slavuj, Ružno pače, Djevojčica sa šibicama, Palčica i mnoge druge priče njegovih su ruku djelo. Te čudesne bajke probile su državne granice, prevedene su na 160 jezika i već desetljećima zabavljaju djecu diljem svijeta. Iako je izvan granica njegove domovine malo poznato, Andersen je bio i romanopisac, putopisac i pjesnik.
„Nije dovoljno samo živjeti! Potrebno je imati sunca, slobode i malo cvijeća!“
Na početku književnoga puta Andersen se okušavao u različitim žanrovima. Godina 1835. bila je prekretnica u njegovu životu: objavio je prvi roman, ali i prvu zbirku bajki. Njegovi su romani od publike bili dobro prihvaćeni, a bajke u početku nisu bile popularne. Prošlo je desetak godina dok su ih roditelji i djeca zapazili i počeli čitati. Andersenovi prvi pokušaji pisanja bajki bili su prisjećanja na priče koje je slušao kao dijete. Kasnije je sam smišljao bajke, čime je došla do izražaja njegova maštovitost i prirodna sposobnost pripovijedanja.
„Život je najljepša bajka“
Iako se često zaljubljivao u nedostižne osobe, Andersen se nikad nije ženio niti je imao djece. Imao je neobičan hobi – izrezivao je figure od papira, pa je često sa sobom nosio torbicu punu papira i velike škare.
Znaš li?
Svake godine na Andersenov rođendan, 2. travnja, obilježava se Međunarodni dan dječje knjige (ICBD – International Children’s Book Day) koji je utemeljen kako bi se u djece potaknula i razvila ljubav prema čitanju.
Lara Mikac
STRIP
MALI ZELENI
CRTA I PIŠE: SRĐAN IVANKOVIĆ