Moj planet – ožujak 2015.

DIVLJE ŽIVOTINJE

FOTOGRAFIJE: SHUTTERSTOCK

Sami zeleni

Ovaj put predstavit ćemo vam neke životinje koje žive u krošnjama drveća. Neke od njih svoj dom biraju za cijeli život,  i odabrano stablo  nikad ne napuštaju  na duže vrijeme. Na drvetu ne može živjeti svatko, zato su ove životinje posebno prilagođene za takav način života. Njihova zelena boja odlično ih skriva od grabežljivaca, neke od njih imaju rep koji im služi kao hvataljka, druge pak snažne noge s dugim pandžama za lakše penjanje, jastučiće s usisnim čašicama, a neke samo nepomično oponašaju list ili grančicu…

Jelica Žalig Grce

PTICE

FOTOGRAFIJE: GORAN ŠAFAREK

DJETLIĆI – majstori s kljunom
Proljeće je, priroda se probudila, šareni cvjetovi krase šumsko tlo, a ptičji pjev ugodno odzvanja šumom. No, na trenutke ih naglasava glasno bubnjanje u drvo, pravi rafal. Tko se tako glasa? Pa naravno – djetlići!

Goran Šafarek

ARHEO(B)LOG

FOTOGRAFIJE: SHUTTERSTOCK, WIKI

Mitska putovanja
U prošlom smo broju saznali nešto o najranijim putovanjima. Naši su predci prevaljivali velike udaljenosti, iako su im glavno prijevozni sredstvo bile – noge. Vrlo rano počela su se koristiti i razna plovila. Kao što smo vidjeli u prošlom broju, putovalo se u vrlo udaljene zemlje, od istočnog Sredozemlja do Britanskog otočja i sve do polarnoga kruga. U doba kada zemljopis kao znanost nije postojao, to je bilo zaista nevjerojatno postignuće. Pa kako su se putnici snalazili? Kako su znali kuda treba ići, kada skrenuti, koliko traje put?  Osobito je to važno za putovanja morem, kada i ne vidite kuda idete.  Pa, pretpostavlja se da su postojali “priručnici“ koji su opisivali krajeve kroz koje se treba proći i koji su se prenosili  s naraštaja na naraštaj.
Neke od tih uputa uklopljene su u razne mitološke priče, a mali dio je i zapisan, te imamo sreću da možemo zaviriti u taj čudesni svijet. U ovom broju ćemo pričati o brodovima i mitskim bićima koja su napučivala sredozemne obale prije nekoliko tisućljeća. Samo u mašti, naravno.

Rosana Škrgulja

ZOO KUTAK

FOTOGRAFIJE: OGGY, SHUTTERSTOCK

Pogled iz visina
Vjerojatno nema čovjeka koji u jednom trenutku u svom životu nije poželio da može poletjeti, bez neudobnih sprava ili bučnih strojeva.
Najranije legende i mitovi pričaju nam o ljudima koji su si privezivali golema krila za ruke pokušavajući poletjeti, poput dedala i njegova sina Ikara. Drevni Kinezi bili su ipak domišljatiji te su stotinama godina prije nove ere pokušavali poletjeti koristeći zmajeve i preteče balona i helikoptera. Poletjeti nije uspjelo ni Leonardu da Vinciju, iako su njegovi nacrti nadahnuli brojne izumitelje stotinama godina nakon njegove smrti. Naposljetku, naizgled nemoguće uspjelo je braći Wright – oni su na početku 20. stoljeća obavili prvi let u letjelici na motorni pogon i udarili temelje današnjem zrakoplovstvu.
I dok se čovjek tisućama godina mučio osvojiti nebeska prostranstva, neke druge skupine  životinja, poput kukaca, zrakom vladaju bez imalo poteškoća. Ipak, ptice su te koje su umijeće leta dovele do savršenstva. Doduše, postoje i ptice koje se, unatoč svojim krilima, radije drže tla i čvrste podloge. Najčešće se radi o pticama koje su ponekad možda i preteške za let, ali da to nije uvijek pravilo pokazat će vam i naša prva ptica koju ćemo upoznati – ćuk jamar!

Kristijan Sašilo

VELIKE BITKE

ILUSTRACIJA: TOMISLAV ZLATIĆ

Bitke kralja Tomislava
Potkraj 9. stoljeća mađarska je konjica prepravila Panonsku nizinu i zaprijetila cjelokupnoj Europi svojim ubojitim pljačkaškim prodorima. S druge strane, na istoku Balkanskoga poluotoka stvorena je nova politička snaga, Prvo bugarsko carstvo, koje je zaprijetilo oduzimanjem političkoga i vojnoga primata drevnome Bizantskome Carstvu. I konačno, rimski su pape pošto-poto nastojali sačuvati nadmoć crkvene vlasti nad cijelom Europom, šireći političkim intrigama svoj utjecaj. Tako pritisnut s nekoliko strana, hrvatski je vladar Tomislav nastojao političkim i vojnim potezima očuvati ali i ojačati te proširiti svoju vlast ne samo na dalmatinske gradove, koji su u to doba bili pod Bizantom, nego i na zaleđe svoje države.

Hrvoje Kekez