Iz bogate hrvatske prošlosti toliko se toga može naučiti
Nakon knjige (Ne)poznati Hrvati autor Tomislav Matić predstavio je jučer u zagrebačkoj knjižari Znanje svoj najnoviji naslov u izdanju Mozaika knjiga Iščezla Hrvatska. Ovaj diplomirani povjesničar još jednom je svoju veliku ljubav prema davnoj prošlosti pretočio u knjigu u kojoj donosi stotinu priča o nestalim predmetima, građevinama, događajima i izumrlim običajima.
Na promociji je sudjelovao i urednik knjige Vid Jakša Opačić koji je otkrio da je ideja o takvoj knjizi stara već nekoliko godina. „Prije pet ili šest godina htio sam napraviti takvu knjigu te sam joj dao radni naslov Nekad bilo, sad se spominjalo. Odlična prilika za realizaciju te ideje bila je upravo suradnja s Tomislavom Matićem kojeg sam upoznao prije dvije godine. Odmah sam primijetio njegov talent i odličan stil pisanja zbog čega sam zaključio da imam autora koji na zanimljiv način može napisati ovakvu knjigu“, rekao je Opačić.
Da knjige sličnog sadržaja na hrvatskom tržištu nema, slažu se i autor i urednik. Ono što je čini posebnom upravo je to što obuhvaća cijelu Hrvatsku, kao i predmete i pojave koji su postojali u različitim vremenskim razdobljima.
„Dok smo osmišljavali koncept, Tomislav je kao povjesničar donosio starije teme, dok sam ja inzistirao na novijim temama, jer je to bio sadržaj kojeg se mnogi ljudi i dalje sjećaju. Iščezla hrvatska nije tako daleko kako nam se čini, ona je tu i mi smo u nekim temama bili njezini svjedoci“, dodao je Opačić.
Govoreći o knjizi, autor Tomislav Matić istaknuo je da se u ovom naslovu radi o cijelom spektru tema, od najstarije prošlosti do najsuvremenijeg doba. „Iako sam ja donosio srednjovjekovne teme, ove suvremene bile su mi iznimno interesantne jer je stvarno nevjerojatno koliko je toga zapravo nestalo jučer, koliko se toga još jučer moglo vidjeti, a danas je samo uspomena. Iznenađujuće je koliko je bogata hrvatska prošlost i koliko se iz nje može naučiti“, rekao je Matić.
S obzirom na bogatu i raznoliku hrvatsku prošlost, bilo je mnogo priča koje svoje mjesto u knjizi ipak nisu pronašle. „Puno smo toga još htjeli uvrstiti u knjigu, ali smo ih izostavili jer nismo mogli pronaći pouzdane podatke. Također, neke teme smo svjesno izbjegli jer smo znali da bi nam se sadržajno mogle preklapati, pa koliko god mogla biti zgodna priča o tramvajima izostavili smo priče o pulskom i riječkom tramvaju. S nekim temama smo se pak zaustavili na vrijeme jer smo vidjeli da postoje planovi revitalizacije. To je bio slučaj sa Sljemenskom žičarom i zoološkim vrtom na Marjanu“ zaključio je Opačić.
Omiljene priče teško su izdvojili, ali i autor i urednik posebne simpatije dijele prema televizijskom programu Z3 koji je bio uz njih za vrijeme odrastanja. Upravo je na tom programu svoju televizijsku karijeru započela i Daniela Trbović koja nije krila oduševljenje što je ovaj na početku eksperimentalni program dobio sigurno mjesto u knjizi.
„Još uvijek se sjećam studenog 1989. godine kada je bio službeni početak emitiranja programa Z3 sa Zagrebačkoga velesajma. Toj moćnoj gomilici pridružila sam se u siječnju 1990. Mi smo bili neki novi duh, nova televizija na tragu tada planetarno popularnog MTV-a. Radili smo sve, ali smo se cijelo vrijeme zabavljali kroz program. Tek sam kasnije shvatila da to ljudi zaista gledaju, onda je počela faza treme. To je bilo bacanje u vatru. Kako smo svi mi nešto dali tom programu, tako je i on nama omogućio da naučimo puno više o poslu i nekim televizijskim standardima. Z3 ima posebno mjesto u mom srcu“, zaključila je Trbović.