Vjekoslava Huljić

Vjekoslava Huljić (Tomislavgrad, 1963.) diplomirana je pravnica, no njezin je profesionalni i autorski put od početka obilježen pisanjem. Objavila je trinaest knjiga, od čega deset namijenjenih mlađim čitateljima: zbirke bajki i priča Čampro (2000.) i Lonac za čarolije (2007.), romane za djecu Maksove šumotvorine (2002.) i Oči u oči s nebom (2003.), te romane za mlade Moj tata je lud za mnom (2011.), Moja baka ima dečka (2013.), Moja sestra je mrak (2015.), Moji misle da ja lažem (2016.), Moje ljeto s Picassom (2018.) i Moj Titanic ne tone (2019., Nagrada Anto Gardaš Društva hrvatskih književnika). Objavila je i zbirku poezije Jutrooki (1986.), romane za odrasle Gen anđela (2011.) i La Petite Marie (2022.), te slikovnice Pingvin Frio i Ledenjak (2021.) i Upomoć! Mene je strah! (2024.). Bajke, priče i pjesme uvrštene su joj u čitanke i školsku lektiru, te antologije Najljepše priče i Izbor suvremene hrvatske bajke. Objavljuje pjesme i priče u časopisima, a njen esej o Pipi Dugoj Čarapi objavljen je u knjizi Spisateljice biraju. Bajka Čampro dramatizirana je i izvođena u Gradskom kazalištu lutaka Split, a njene bajke i priče ekranizirala je Hrvatska televizija. Dvostruka je nositeljica nagrade Zlatno pero za najboljeg mladog književnika, te dobitnica prve i druge Nagrade Modre Laste. 280 Vjekoslava Huljić Već gotovo tri desetljeća djeluje i kao jedna od najznačajnijih autorica stihova u hrvatskoj zabavnoj i pop-glazbi, s opusom od preko sedamsto pjesama, višestruko nagrađivanih i snažno prisutnih u kolektivnoj kulturi. Dobitnica Cesarica i Porina, četiri je puta stihovima predstavljala Hrvatsku na Pjesmi Eurovizije. Napisala je stihove songova za mjuzikle Pacijenti, Žuta minuta i 9,99 grama sreće. Roman Tajna nestale djece njezin je prvi žanrovski iskorak u područje misterija i urbane fantastike, u kojem se prepoznatljiva emotivnost i osjetljivost prema dječjoj perspektivi spajaju s napetom pričom o nestancima, tajnama i povjerenju. Živi i stvara u Splitu.