RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju
Nemojte da vas ove divne korice zavaraju, ovo nije lijepa i romantična priča o ljubavi koja je dobila drugu šansu, već je ovo dramatična i emotivna priča i zrelim ljudima koji su u poznim godinama shvatili da više nisu sretni u svojim životima i brakovima, te odlučili to promijeniti, što, možete i sami pretpostaviti, donosi sa sobom puno boli, razočarenja, gubitaka, tuge, odlazaka…
Opet, da me netko ne bi krivo shvatio, meni se ovaj roman strašno svidio, oduševljena sam načinom na koji je ova kompleksna i slojevita tema obrađena, s tim da moram naglasiti kako autorica ne zauzima strane u ovoj svojoj životno-realnoj priči, već iznosi misli svojih likova tako da nama kao čitateljima postavlja zaista teška pitanja, te nas dobrano tjera da se zamislimo nad odgovorima. Bi li trebalo ostati u nesretnom braku, iako je isti trajao 34 godine i u te 34 godine nije bilo nekakvih većih problema? Bi li pod svaku cijenu trebalo pokušati spasiti brak jer smo se nekome obećali do kraja života, a u međuvremenu smo shvatili da ta osoba nije za nas? Bi li se trebali odreći svoje osobne sreće kako bi usrećili one oko nas (no tu se meni javlja potpitanje – kako oni oko nas mogu biti sretni ako smo mi nesretni?)? Ima toga još, jer kao što sam rekla, priča je uistinu kompleksna i slojevita, no ne i teška za čitanje – upravo suprotno, stil pripovijedanja je lagan i neopterećujući, no konteksta ima zaista puno, što naravno ova tema, po meni, i zahtjeva.
Osobno, ne mogu reći da se slažem sa svim postupcima glavnih likova, no da ih (barem donekle) mogu razumjeti, mogu. Iako je kod nas tek nedavno sa Zapada došlo ono što je kod njih već desetljećima normalno – the pursuit of happiness – odnosno nešto što se uzima kao temeljno pravo svakog čovjeka: tražiti svoju osobnu sreću i biti sretan. Kod nas i dandanas imamo brakove koje održavaju djeca, financije, strah od razvoda i/ili samoće, strah od promjena itd. – dosta ljudi kod nas i dandanas ima taj neki moralni imperativ da se mora trpjeti i čekati da prođe, a u tome zapravo nije poanta života. Mlađe generacije srećom odbacuju te stavove, oni idu do druge pak krajnosti i prebrzo odustaju od svega upravo jer smatraju da ništa ne trebaju trpjeti, da imaju pravo biti sretni i zadovoljni – a ova je knjiga, usudit ću se reći, negdje između: dao sam sve od sebe, pokušao sam, trpio sam godinama, došao sam do kraja, iskreno priznajem da biram sebe, a ne sve oko sebe – i to nije sebično.
Eh sad, da je razvod mučan, bolan i mukotrpan proces, ne trebam nikome reći (iako ga ja osobno nisam doživjela i iskusila), te da u tom procesu uvije bude povrijeđenih, bez obzira koliko se uljudno i civilizirano pokušale stvari riješiti, a upravo o tome ova priča i govori, te se nadovezuje s onim što dolazi poslije svega toga. Istina, u fokusu priče je par koji je bio skupa u mladosti, a sada preko 30 godina poslije pokušavaju izgraditi novi odnos, no to im neće biti nimalo lako – em su oboje već u zrelim godinama i imaju svoje izgrađene karijere i živote, em ne žive u istome gradu, em su tu obiteljski problemi koje oboje donose sa sobom kao kofere u tu vezu, tako da se postavlja pitanje može li jedna dugogodišnja neostvarena ljubav koja je sada dobila drugu šansu to sve preživjeti, opstati i na koncu procvjetati.
Neću vam reći, pročitajte ovu predivnu knjigu pa saznajte sami! Od mene sve preporuke!
Izvor: Ovisna o čitanju