RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju
to sam starija, to me je teže istjerati iz kuće. Nisam ni kao mlada obožavala putovati, samo zbog teškog podnošenja bilo kojeg prijevoznog sredstva – s tim da se panično bojim letenja, pa je svaki let za mene bio prava mini-agonija, mini jer nikada nisam letjela na neke goleme udaljenosti, bilo je to uglavnom pod Europi. I dalje tvrdim da ću obići svijet kada izmisle teleportaciju, jer neka bi mjesta zaista voljela vidjeti uživo. Paradoksalno tome, kako sam starija i sve mi je mrskija ideja o putovanju, to sam s druge strane znatiželjnija, pa odjednom volim gledati dokumentarce i čitati putopise. Znam, znam, to je definitivan znak da starim, ali o okusima se ne raspravlja – mene to opušta. Uz to, za mene je svaka knjiga jedno zaista odlično putovanje sama po sebi, a kada mi u ruke dođe knjiga kao što je ova, koja sadrži zaista toliko toga kvalitetnog, užitak mi je zagarantiran. Svidjela mi se i Simonova prva knjiga koju sam isto recenzirala, no druga mi je nekako bila bolja, dublje sam se povezala s njom – a čujte, ipak sam ostarila od recenziranja te prve ;D.
Mjesta koja on opisuje – zaista su nemoguća, vjerujte mi – ja ne bih voljela vidjeti uživo, jer tko lud bi hodao Saharom, prolazio kroz okupirana područja opasnih džungli, bio na granici da ga zarobi narko-kartel, i još koješta je tu natrpano? A ne, ne hvala, hvala lijepo – mogu sasvim divno proživjeti sva ta uzbuđenja čitajući ovu knjigu. No ovo nije samo putopis koji opisuje jednu nevjerojatnu rutu koja je Simona i njegovu ekipu odvela na zaista čudnovata mjesta ove naše šarolike planete, već je i ova knjiga jedno divno i osebujno i vrlo privatno životno putovanje. Simon je naime ovdje opisao kako je upoznao svoju suprugu Anyu, te se s njom otisnuo na putovanje života, i ona mu je zaista bila partnerica u punom smislu te riječi – dijelila je strast prema putovanjima s njim, te su zajedno prešli kuglu zemaljsku uzduž i poprijeko, upadali zajedno u razne nevolje na tim putovanjima, čupali se iz njih zajedno. No dio knjige koji me posebno dirnuo je njihova intimna priča o putovanju u roditeljstvo. Simon i Anya su toliko uživali u svom životu nomada, da su im godine prolazile u odgađanju svoje obostrane želje da se ostvare kao roditelji, njegove veće nego njezine, pa kada su shvatili da im vrijeme curi, već su bili na pragu četrdesete. Ispostavit će se da će to biti jedno od težih Simonovih putovanja, no isto tako i najveća avantura njegovog života.
Ono što me oduševljava kod ove knjige je što autor otvoreno progovara o svojim nesigurnostima, osjećajima koji su ga obuzimali u raznim situacijama, nesigurnostima koje ne bi baš svaki muškarac tako olako priznao, a uz to sve u svakom poglavlju/etapi putovanja ukazuje na socio-ekonomske i ekološke probleme područja koje je posjetio. Na dirljive načine prepričava recimo učenje mladog oraguntana na život u divljini, nabraja koje je sve životinjske vrste pred izumiranjem on osobno doživio na tim putovanjima, ukazuje na koje sve načine čovjek svojim naizgled nevažnim odabirima kao konzument pridonosi uništenju planeta, podsjeća nas da još uvijek postoje neistraženi, netaknuti dijelovi svijeta, te da i dalje postoje narodi i plemena koji nemaju sve moderne luksuze kao što je tekuća voda ili antibiotici.
Knjiga zaista ima sve moje preporuke, predivan je to putopis, protkan emotivnim životnim iskustvima i lekcijama koje je autor naučio tijekom svakog svog putovanja, bilo fizičkog, bilo duhovnog, bilo osobnog rasta i razvoja. Zaista bi svi trebali više putovati, makar čitajući!
Izvor: Ovisna o čitanju