Recenzija Mirna Habjanović, Pax_liber

Anne je Elliot u dobi od devetnaest godina bila zaručena za kapetana Wentwortha, no utjecaj njezine obitelji bio je prejak te su zaruke u konačnici bile razvrgnute. Njezin je otac, sir Walter Elliot, bio tašti barunet i udovac koji je živio rasipnički. Stoga ne čudi da su on i njegove kćeri bili primorani napustiti svoj dom i prepustiti ga imućnom admiralu Croftu. No, brat admiralove žene upravo je izvjesni kapetan Wentworth te se, nakon sedam godina razdvojenosti, događa ponovni susret njega i Anne….

Što reći o posljednjem dovršenom djelu, posthumno objavljenom romanu velike spisateljice Jane Austen?

Unatoč želji da prvo pročitam Ponos i predrasude te Razum i osjećaje, iznimno mi je drago da sam prvi susret s ovom spisateljicom imala baš kroz Uvjeravanja.

Čitajući roman, osjećala sam da je “to jednostavno to”, lakoću kojom sam okretala stranice nisam doživjela dugo s nekim romanom, odnosno autorom. Iako pisan arhaičnim jezikom, tekst je bio jednostavno lijep. Sklad rečenica i velike životne istine ukomponirane u dijaloge koje je Anne vodila sa kapetanom Benwickom, lady Russell i drugim likovima jednostavno su me očarali.

Roman je uglavnom ljubavni, govori o nesretnoj ljubavi kapetana Wentwortha i mlade Anne, no u nekakvoj široj slici on je i priča o obitelji, odbacivanju, materijalizmu, lažnoj uglađenosti i društvenim normama. Iako smješten u prošlost, usudila bih se reći da je ovo roman koji je smješten i u jučer i u danas i u sutra.

Nekolicina likova oko kojih se i vrti radnja ovog romana okarakterizirana je vrlo realistično. Također, svaki je od njih imao svojevrsnu ulogu. Primjerice gospođa Smith, koja je bila tek kratko prisutna u sredini romana, čak do mjere da sam se u jednom trenutku zapitala što je s njom i gdje je nestala, na kraju se ponovno pojavila i odigrala gotovo pa ključnu ulogu.

Ukoliko ste jedna od rijetkih osoba (poput mene) koja još nije krenula putem stvaralaštva Jane Austen, svakako vam preporučam da to učinite što prije. Možete to učiniti baš ovim romanom. A ja sam već Opatiju Northanger pomaknula na prednji dio police iliti “uskoro čitam”!