RECENZIJA Milena Lovrić, Veličanstvena knjiga
Natalija Vorobjova Hržić je slavna ruska glumica i jedna od najboljih ruskih pjesnikinja u egzilu. Napisala je osam zbirki pjesama i dvije zbirke proze, a za svoj rad dobila je desetak važnih nagrada. Već dugi niz godina živi u Zagrebu, gdje u svom salonu ugošćuje društvenu i umjetničku zagrebačku elitu.
U knjizi “Ništa nikada nikamo ne odlazi” Natalija iznosi neke događaje iz svog života. Od djetinjstva, školovanja, početaka svog glumačkog putovanja pa do raznih društvenih događanja, kako u Rusiji tako i u Zagrebu.
Natalija je poznata kao vrlo društvena osoba u okvirima rusko – zagrebačkog kulturnog života. Na njezinim domjencima nalazili su se umjetnici, intelektualci, političari, književnici, pravnici, liječnici, diplomati …
Autorica nije materijalističke prirode, više važnosti pridodaje emocijama i uspomenama. Prezire uskogrudnost, a u socijalnom kontaktu najvažnija joj je iskrenost i emotivnost. Ono čemu veliku važnost pridodaje jest zaborav. Smatra da se neke stvari ipak moraju zaboraviti kako nas ne bi dalje razdirale i sprečavale da uživamo u životu.
Često sam uviđala da je materijalna škrtost u pravilu izravno povezana s duševnom škrtošću. Pohlepni ljudi ne samo da žednome neće dati ni čašu vode, nego od njih nećeš dočekati ni emociju viška.
Sjene, sjene… Kako su guste te sjene prošlosti. Nečujno prilaze, šutke okružuju, osuđujuće gledaju i već te obilaze kao u nijemom, fluidnom kolu čiji se obrisi neprekidno mijenjaju, tren približavajući se, tren udaljavajući – sjene, šutljivi svjedoci prošlosti.
U ovoj kratkoj zbirci autobiografskih priča, autorica ne štedi ni sebe ni osobe o kojima priča. Uvijek će se pronaći poneka priča koju bi netko vrlo rado zaboravio i ostavio u nekom kutku da čami postrance. Ali Natalija hrabro iznosi čak i poneke pikantnije detaljčiće. Tako progovara i o ljubavnoj vezi sa oženjenim muškarcem. Dogodila joj se posebna ljubav, predivna, ali kratkotrajna. Netko bi to vješto sakrivao, ali autorica hrabro priča o toj neplaniranoj ljubavi. Iako će i sama priznati da ljubav za nju predstavlja unutarnji nemir. Jednostavno je umjetnički tip osobe, želi biti slobodna, uživati u životu pa i u ljubavi bez obaveza i “gušenja”.
Bila je slobodna. On je bio oženjen. Njoj je strah bio nepoznat, on se bojao. On se jako bojao.
Ljudsku osobnost grade životni udarci i kušnje. A kroz život ih zna biti popriličan broj. Tako ih i u ovoj knjizi ima mnogo. Autoricu kroz pisanje vode emocije, u jednakoj mjeri i pozitivne i negativne. Trenutci napetosti ili komplicirane životne situacije, društveni događaji i slatki ljubavni izleti isprepliću se kroz priče.
Razne nam ljude život stavlja na put… Neki u njega ulaze i izlaze, a da ne ostave ni traga, drugi – za sobom ostavljaju ogrebotine, ali ima i onih iza kojih ostaju rane, pulsirajuće, žive, koje ne zaboravljaš do kraja života. I brižljivo ih njeguješ, te rane, rane na duši, ne dopuštaš im da zacijele.
Moram priznati da nije jednostavno iznositi detalje iz vlastitog života. No, autorica je to jako dobro ukomponirala u jedno kvalitetno književno djelo. Njezino iskustvo je zaista imponirajuće, a optimizam koji je vodi kroz život je nešto što je čini omiljenom u društvu. Rezultat toga je ova mala zanimljiva knjigica.
Izvor: Veličanstvena knjiga