RECENZIJA Martina Štivičić, Učitaj se
Nakon 5 pročitanih knjiga, od kojih je svaka na različit način posebna, a opet pisana njenim jedinstvenim stilom, Liane Moriarty uspela se visoko na top listu najdražih mi spisateljica.
U ‘Devet potpunih neznanaca’, Moriarty devet potpunih neznanaca dovodi na zajedničko mjesto – wellness toplice Tranquillum House – gdje svo devetoro čeka deset dana ‘potpune tranformacije duha i tijela’, baš kako stoji na web stranici ovog mjesta.
Samo što ta transformacija neće biti baš ono što su zamišljali.
Naslovnih devet neznanaca nisu baš potpuni neznanci svakome od ostalih osam: među njima se nalazi i jedna tročlana obitelj i jedan mladi par, no baš svatko od ovih devetoro ljudi – iako svi oni tvrde da su u Tranquillum House došli kako bi ‘smršavjeli i naučili živjeti zdravije’ – nosi se i s nekim dubljim problemima, s kojima se baš i ne žele suočiti.
Tranquillum House vodi vrlo karizmatična i pomalo čudnovata žena imenom Masha, čije su metode u najmanju ruku nekonvencionalne, a neke od njih – kako će se uspostaviti – graniče i s posvemašnjim ludilom.
Zahvaljujući Mashi, devetero gostiju Tranquillum Housea svakako će se transformirati – samo ne baš onako kako biste pomislili. A čak i kad pomislite na nešto pomalo ludo i opasno – vjerujte, luđe je od toga. 🙂
Dubinska karakterizacija likova, čak i onih koji nam se na prvi pogled čine nevažnima, nešto je što je karakteristika svih romana Liane Moriarty, pa ni ovaj nije iznimka. Devet likova možda vam se naoko čini kao popriličan broj za upoznati i upamtiti, plus još nekolicina sporednih koje polovite po putu, ali vrlo brzo se sa svim tim likovima sprijateljite. Ili ih barem dobro upoznate. Čak i onim iritantnima, poput Mashe.
Moriarty je sjajna i u prikazivanju motivacije koja stoji u pozadini onoga što njeni likovi čine, otkrivanja njihovih malih i velikih tajni, koje uvijek imaju golem utjecaj na njihove živote i smjer kojim ti životi idu. Kroz te tajne – i kroz različite likove, Moriarty se bavi složenim problemima međuljudskih i obiteljskih odnosa, osjećajima gubitka, krivnje, samoprezira, dolaska u točku života s koje ne znaš više kamo krenuti niti što želiš.
Čitajući njene romane, zavoljela sam predivne australske predjele i male sredine koje u njima opisuje, živopisne likove koji te sredine nastanjuju, baš kao i stil kojim ova žena piše. Ima to nešto što te zarobi i tjera da čitaš bez prestanka, jer je to što čitaš naprosto toliko zanimljivo i želiš upiti bar još jednu stranicu. Koliko je dobra govori i činjenica da je njen roman ‘Male laži’ adaptiran u hit TV seriju, o čijoj trećoj sezoni se već neko vrijeme šuška, a ekranizaciju ovog romana trebali bi vidjeti već ovog ljeta. Ja ju s nestrpljenjem iščekujem!
Izvor: Učitaj se