RECENZIJA Martina Mihić, Čitanje sa stilom
Samantha Harper ima problema u braku i trenutno ne živi sa svojim mužem Benom. Ona i njezina četverogodišnja kćer žive s njezinom bakom. Sam se pokušava probiti u svijetu novinarstva i još uvijek traga za pričom koju bi ju vinula u zvjezdanu orbitu. Kada u bakinoj kući pronađe stara izbljedjela pisma, ona misli da je našla priču koja će ju napokon proslaviti.
Pisma je pisala mlada djevojka Ivy, koja nakon što se ludo zaljubi ostane trudna. Djetetov otac ju napušta, a njezini stric i majka ju šalju u samostan Sveta Margareta, prebivalište za mlade djevojke koje se nalaze u istoj situaciji kao i ona, trudne su nisu u braku. Isključene su iz društva i tretirane kao najveće grešnice, a svoje grijehe iskupljuju napornim radom u praonici pod budnim okom časnih sestara. Nakon što rode, prisiljene su odreći se svojih beba.
U trenutku kada Sam pronađe Ivyina pisma saznaje da je Sveta Margareta pred rušenjem. U tim pismima Ivy piše ocu svog djeteta i moli ga da dođe po njih.
Sam shvaća da stara kuća krije zle i zlosutne tajne, uključujući i mnoge tajanstvene smrti, te joj preostaje jako malo vremena da otkrije što se sve tamo krije.
Djevojka iz pisma je jedan genijalan, vrtoglav, dramatičan i vrlo emotivan roman. U njemu spisateljica opisuje psihološki utjecaj zločina koji su počinjeni u ime religije i kasnije se prikrivaju. Isto tako, postavlja pitanje tko bi trebao biti odgovoran za zločine počinjene na takvim mjestima: časne sestre i svećenici koji su vodili domove ili usvojitelji, liječnici, socijalni radnici i svi ostali koji su zatvorili oči na ono što se događa na takvim mjestima.
Meni je knjiga bila odlična od početka do kraja, ali dok mi inače za dobru knjigu treba dan ili dva da je pročitam, za ovu mi je trebalo dobra dva tjedna, jednostavno iz razloga što mi je ova tema bila preteška. Užasi i nečovječnosti nad neuhranjenim majkama dok su ih bacali u tu instituciju, taj katolički zatvor, bili su zapanjujući i zastrašujući. Autorica je savršeno ispričala priču o mladim djevojkama koje su bile prisiljene dati svoje bebe na posvajanje. Glavna junakinja Sam je morala razriješiti i otkriti tajne zločina nad tim mladim djevojkama, koji su povezani i s njenim vlastitim životom.
Ova knjiga govori o preživljavanju i majčinstvu, izdaji i opraštanju na najdubljem nivou. Zgražala sam se nad zločinima koji su se provodili nad ovim djevojkama. Nikako ne mogu prestati razmišljati o ovoj knjizi. Ne mogu vjerovati da se netko može tako ponašati prema drugom ljudskom biću, da si daje za pravo da odlučuje o tuđem životu. Još su mi više nepojmljivi ti roditelji, stričevi, ujaci, koji se tako mogu ponijeti prema vlastitom djetetu, prema vlastitoj krvi, zato što iako je ovaj roman temeljen na fikciji, ovakve institucije su postojale pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Irskoj i Velikoj Britaniji i tisuće mladih žena je na ovaj način ostalo bez svoje djece.
Na kraju jedino što mogu napisati je da definitivno imate moju preporuku za ovaj roman.
Izvor: Čitanje sa stilom