RECENZIJA Martina Barać, From Cover To Cover
„Jesi li dovoljno voljela u životu? Tako mnogo imena čovjek susretne tijekom života. Jesi li ikad razmišljala o tome, Jenny? Mnogo imena, koja dolaze i odlaze. Koja ti kidaju srce i diraju te do suza. Koja postaju ljubljenima ili neprijateljima. Katkad listam svoj adresar. To je zemljovid mojeg života. Malo ću ti pripovijedati o tome. Tako ćeš ti, jedina koja će me se sjećati, sjećati i mog života. Nešto poput svjedočanstva. Ostavljam ti svoje uspomene. To je najvrednije što posjedujem.“
96-godišnja Doris, nakon što je život proživjela u raznim gradovima svijeta, sada jedva pokretna, i ovisna o tuđoj pomoći, živi u rodnom Stockholmu. Nema obitelji osim pranećakinje Jenny koja živi u San Fransciscu i s kojom komunicira putem Skypea.
Doris je svjesna da se njeno životno putovanje bliži kraju, i iza sebe želi ostaviti uspomene – ono najvrednije što ima. I dok njena sjećanja putuju kroz vrijeme, ona lutajući stranicama crvenog adresara, priča svoju priču – priču o ljubavi dvoje ljudi koje ni vrijeme nije uspjelo izbrisati…
Odrasla u skromnim uvjetima u Stockholmu 20-tih godina prošlog stoljeća, za deseti rođendan od oca dobiva doista poseban dar – crveni adresar u koji će upisivati imena ljudi koje je susretala kroz život i koji su ostavili trag u njemu. Otac nakon toga ubrzo umire, a majka je prisiljena pronaći joj posao sluškinje, pošto se nije mogla brinuti o obje kćeri.
Gotovo prisilno odvedena kao sluškinja u Pariz, ubrzo biva zamijećena od strane modnog agenta koji je uvodi u glamurozni svijet Chanela, Diora i ostalih modnih velikana. Dramatične godine drugog svjetskog rata odvode je do New Yorka, Engleske, te napokon, natrag do Švedske – u potrazi za čovjekom kojeg je davno izgubila, ali nikad nije zaboravila…
Autorica, Sofia Lundberg, švedska je novinarka koja je svojim romanom prvijencem – „Crvenim adresarom“ postigla ogroman uspjeh. S moje strane – opravdano.
„Crveni adresar“ je priča koji sam pročitala u jednom dahu. Melankolično pisan, ovo je roman o ljudskom životu i tragovima koje svatko od nas ostavlja iza sebe. Opisujući svoj životni put, Doris nas odvodi na putovanje kroz vrijeme i prostor, putovanje nabijeno emocijama – ljubavlju, tugom, pogrešnim odlukama i propuštenim prilikama.
U više sam navrata pročitala da knjigu preporučuju fanovima pisanja F. Backmana. Na neki način, njen stil pisanja sadrži njegove osobine – posebice sposobnost prikazivanja sirove ljudske emocije i realnih izbora koje ljudi donose, a koji mogu dramatično utjecati na naš, ali i na živote ljudi koji nas okružuju.
“Ispod svakog nadgrobnog spomenika počiva ljubav. Tako mnogo ljubavi. Treptaj koji cijeli život preokrene naopačke. Isprepletene ruke na klupi u parku. Prijateljstvo toliko jako da mu nije potrebna strast. Dva tijela koja se neprestano stapaju u jedno. Ljubav. To je samo riječ. Ali ona krije toliko toga. Ljubav je na kraju jedino što vrijedi.“
Sama knjiga sadrži popriličan broj citata koje sam zapisala jer su jednostavno prekrasni i puni životne mudrosti, te recenziju završavam najdražim od njih:
„Na kraju se samo to računa. Nikad nećeš biti ništa više od onoga što si u duši.” 
Izvor: From Cover To Cover