RECENZIJA Maja Cerjan, Bookworm Maja

Priča započinje u kafiću hotela, čiji vlasnici su oduvijek bili izvor netrepeljivosti kod Mauricea. Cijelo djetinjstvo bio je zlostavljan od strane jednog od Dollardovih, a zbog osvetoljubivosti ukrao je jako vrijedan zlatni novčić. I to je bio događaj koji je osudio spomenutu obitelj na neslavnu i propalu budućnost.

Maurice započinje večer prisjećanja i zdravica. U neku ruku vodi monolog upućen sinu Kevinu koji živi zaista daleko. Njegove trenutne odluke obilježavaju početak priče. Priče o Mauriceu i najvažnijim ljudima u njegovu životu.

“Starost ima brojne zamke; jedna od njih je da se mozak ne sjeća koliko je puta ispričao istu priču.”

Za svakog od njih Maurice pije posebno piće nazdravljajući im. Vodi nas kroz svoj život od najranijih dana, pa sve do trenutka kada sjedi za šankom.
Mauriceov život je bio šarolik, ispunjen ljubavi,  čežnjom, toplinom i tišinom. No, u poznim godinama, kada ostaje sam, odlučuje oprostiti se na svoj način. Sa pet zdravica za pet ljudi koji su mu obilježili i obogatili život.

“Moj živi sin bio mi je pred nosom i čekao da ga primijetim, ali moje misli zadržale su se na duhu. Mom srcu nedostajao je komadić da se osjeća posve živim.”

Ovo je zaista jedna balada. Nostalgično pripovijedanje o dobrim starim vremenima, o ljudima koji su bili tu, onima koji nisu, o izgubljenim životima, osveti, tuzi koja ostaje nakon svega. Kada čovjek ostane sam na kraju života, sve što mu ostaje je razmišljanje o propuštenim prilikama, o događajima koji su ga obilježili.

“Njezina dobrota potekla je kroz mene, spasila me, dovela me kući.”

Život piše razne priče, a iza svakog čovjeka postoji neka priča, nešto što je tu osobu učinilo takvom kakva jest. Zbog toga moramo biti ljudi i ne osuđivati nekoga jer nikada ne znamo kakva priča se skriva iza nečije fasade.

“Došao sam da se sjetim svega što sam bio i svega što nikad više neću biti.”

Knjiga je lijepo i prozaično pisana, sa mnoštvom upotrebljivih citata i pripovijedanjem koje oduzima dah. I možda se čini da knjigu od 250 stranica možete pročitati kroz dan-dva, ova vas tjera na razmišljanje i tugu za nekim prošlim vremenima, na razmišljanje o našim bližnjima u poznim godinama, o samoći.

Knjiga me raskolila, rastužila, slomila.
Čovjek je društveno biće i tužno je da mu nakon ispunjenog života jedino preostaju uspomene i samoća, želja za nestankom.

Ocjena 5/5.

Izvor: Bookworm Maja