RECENZIJA Knjiški moljac

Roman Moja nestala polovica intrigantna je priča o blizankama koja problematizira pitanje crne rase u Americi.

O knjizi

Blizanke Vignes nerazdvojne su odrastale šezdesetih godina 20. stoljeća u Mallardu u Louisiani, gradiću u kojem žive samo crni ljudi svijetle kože. Stella i Desiree Vignes visoke su i lijepe te  sanjaju o boljem životu. Kad kao tinejdžerice pobjegnu u New Orleans, Stella otkriva da se može izdavati za bjelkinju i tako počinje rascjep koji će zauvijek razdvojiti blizanke. Stella nestaje u Kaliforniji i nastavlja glumiti bijelu ženu, tajeći svoju prošlost od supruga i kćeri. Desiree napušta supruga koji ju je zlostavljao i vraća se u Mallard s kćeri Jude, koja je “crna kao katran”. Jude očajnički želi pronaći sredinu u koju će se uklopiti, odlazi na koledž u Kaliforniju i otkriva da ne traži samo sebe negoi majčinu sestru.

Pa ipak, iako ih razdvajaju mnogi kilometri i jednako mnogo laži, sudbine blizanki ostaju isprepletene. Što će se dogoditi sljedećem naraštaju, kad se sastanu životni putovi njihovih kćeri?

Brit Bennett isprepleće više niti i naraštaja obitelji, od krajnjeg američkog juga do Kalifornije, od pedesetih do devedesetih godina 20. stoljeća, pripovijedajući priču koja je istodobno silno zanimljiva emotivna obiteljska priča i izvrsno istraživanje povijesti.

Roman Moja nestala polovica razmatra trajan utjecaj prošlosti na odluke, želje i očekivanja te istražuje neke od mnogih razloga i područja u kojima ljudi katkad osjećaju poriv da ne žive životom sredine iz koje su potekli nego nekim drugim.

Najbolja knjiga 2020. godine prema izboru časopisa New York Times, The Washington Post, People, Time Magazine, Vanity Fair, Glamour!

[Sinopsis preuzet sa stranice Mozaik knjiga]

Moj dojam

“Bila je crna. Plavocrna. Ne toliko crna da je izgledala ljubičasto. Crna kao kava, asfalt, svemir, crna kao početak i svršetak svijeta.”

Provokativno, tužno, poražavajuće po ljudskost, kompleksno djelo koje na stol stavlja sve mračne tabu teme poput seksizma, rasizma i klasnih razlika.

Bennet plete lijepo i vješto priču bez da gubi imalo pozornosti ili interesa čitatelja.

Lik Stelle me u nekim svojim postupcima razočarao, kao i sam kraj, mogu razumjeti nju kao lik jer ju je Bennet uvjerljivo i lijepo oblikovala pružajući nam razumjevanje za Stelline njezine odluke. Svi smo mi, na koncu, ljudi, sa svim svojim vrlinama i manama.

Jude me rastužila u dijelu kad je pokušavala na sve načine posvijetliti svoju crnu kožu kako ju drugi učenici ne bi izrugivali. Bila je veoma mlada i vjerovala je da je to moguće, ali u isto vrijeme bila je dovoljno stara da shvati kako to iziskuje određeni stupanj alkemije koju nije sasvim shvaćala. Na neki način… Čarolije…

“Nije bila toliko budalasta da se nada da bi jednog dana mogla biti svijetla, ali možda tamnosmeđa; sve je bilo bolje od beskrajnog crnila. Takvu čaroliju niste mogli postići nasilu, ali ona se svim silama trudila izvesti je.”

Zvali su je pogrdnim imenima: Ponoć, Mračna, Pita od blata, Lutka od Katrana… Zadirkivali su je svaki dan: “Nasmiješi se, ne vidimo te.”, “Toliko si tamna da se stopiš s pločom.”… I zato se htjela mazati nekom čudesnom kremom za posvjetljivanje kože… Ali pošto je ta krema koštala 200 dolara kohe ona nije imala, odlučila je miksati limun i mlijeko, praviti maske od meda, naranče i začina, sve kako bi si barem malo posvijetlila kožu… Ništa nije pomoglo.

“Život je zabavniji kad ti je ten čist, svijetao.”

Što reći o ovoj knjizi? Ovo je jedna sasvim drugačija priča o sestrama od svih koje ste do sada čitali.

Radnja je sporogoreća. Dakle, ne očekujte vrtuljke i vlakove smrti… I ta, kako bih rekao, pomalo usporenost radnje je presudila da joj dam 4 umjesto 5. Ništa više. Ono što bih vama predložio je da se fokusirate na kompleksnost likova koji su tako uvjerljivo oslikani i na brutalnu realnost života opisanog u knjizi. Jedino tako ćete doživjeti ovu knjigu.

Preporučio bih ovu knjigu svima da je pročitaju u nekom periodu svog života. Priča obiluje veoma važnim temama koje bi nas, kao ljude trebale posramiti kako bi se iz tog srama mogao roditi Čovjek.

Ne znam je li hajpana ova knjiga… U posljednje vrijeme sam se udaljio od društvenih mreža, ali ako nije, svakako je vrijedna hajpa.

O autorici

Brit Bennett rođena je i odrasla u Južnoj Kaliforniji. Diplomirala je na Sveučilištu Stanford, a naknadno je na Sveučilištu Michigana magistrirala književnost. Osvojila je nagradu Hopwood za kratku priču, a godine 2014. nagradu Hurston/Wright za studente spisatelje. Nacionalna knjižna zaklada dodijelila joj je nagradu 5 Under 35, a njezin prvijenac Mothers bio je bestseler časopisa New York Times.

Njezin drugi roman Moja nestala polovica odmah je stigao na prvo mjesto ljestvice bestselera New York Timesa i postao veliki svjetski književni hit.

Citati

“Moguće je utopiti se u pet centimetara vode. Možda je tako i s tugom.”

“Mrzila je kad bi joj netko rekao da je lijepa. Ljudi to govore samo zato što misle da trebaju.”

“U osamnaest kilometara moguće je prijeći cijeli život.”

Preporuka svima koji vole ovakav tip literature; drame, tabu teme, realni život, čitanje o diskriminaciji… I… Kako sam već gore napomenuo… Preporučio bih ovu knjigu svima da je pročitaju u nekom periodu svog života. Priča obiluje veoma važnim temama koje bi nas, kao ljude trebale posramiti kako bi se iz tog srama mogao roditi Čovjek.

 

Izvor. Knjiški moljac