RECENZIJA Katarina Tkalčević, Čitateljska putovnica

Sanja Pilić završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, fotografski odsjek. Radila je kao fotografkinja, trik – snimateljica i koloristica na crtanom filmu. Surađivala je s Autonomnom ženskom kućom iz Zagreba i radila sa zlostavljanom djecom. Članica je raznih prosudbenih odbora za dječje stvaralaštvo. Nastupa u školama na dječjim literarnim druženjima. Sa šest naslova zastupljena je u lektiri za osnovne škole. Objavila je do sada 33 knjige za djecu i odrasle. Djela joj postižu velike naklade, mnoga su doživjela po devet i deset izdanja. Neka od djela za djecu prevedena su na slovenski i albanski jezik. Iako je popularna kao spisateljica za djecu njezine su knjige za odrasle također vrlo čitane: Ah, ludnica!, Tjeskoba šutnje, Faktor uspjeha, Ženske pjesme, Znala sam da moram izabrati drugačiji život, Sve što sam naučila, Sitnice. U knjizi Sabrane pjesme nalazi se njezin cijeli poetski opus, a u knjizi Mala torba, velika sloboda najbolje kratke priče koje je sama izabrala. Dobitnica je i svih važnijih nagrada za svoj književni rad. Sanja Pilić živi i radi u Zagrebu.

Zbirka priča Sanje Pilić “Zbogom, romantiko!” govori, kroz žensku optiku, o partnerskim odnosima, stvarnosti u kojoj živimo, starenju, nevidljivosti, ali i o odlukama koje donosimo ili propustimo donijeti.

Likovi Sanje Pilić uglavnom su osamljenici, muškarci i žene koji pokušavaju komunicirati, prijatelji iz različitih svjetova utjelovljeni u gradskoj sredini koji dijele svoje doživljaje na neposredan, pitak i često ironičan način. U njima lako prepoznajemo vlastita iskustva ogrnuta u humor, a kratke, dojmljive i jednostavne priče napisane su s lakoćom koja osvaja i čija razina vlastitog prepoznavanja tjera na ponovno čitanje. Proza je to današnjeg vremena. Priče su prošlih godina objavljivane u Večernjem listu i na raznim portalima.

Priča “Delete” koja se nalazi u zbirci nagrađena je 1. nagradom „Ranko Marinković“ za 2017. godinu.

Ova divna, mala knjižica ružičastih korica jednostavno privlači da ju uzmete u ruke i pročitate u komadu, što se meni i dogodilo. Knjiga se sastoji od šesnaest kratkih priča, i uz svaku priču ide i ilustracija, što knjigu čini još ljepšom i privlačnijom za čitati. Svjesna sam da većina ljudi uglavnom poseže za romanima, a format kratke priče čini mi se da je nezasluženo zapostavljen. Osobno uživam u čitanju kratkih priča, zgodne su i kada nemate puno vremena za čitanje, pa uzmete knjigu u ruke i pročitate 2-3 kratke priče tek toliko da malo otputujete u drugi svijet.

Sanju Pilić kao autoricu prvenstveno sam upoznala kroz čitanje dječjih romana u djetinjstvu, a kasnije kroz odrastanje moram priznati da se nekako nisam sjetila posegnuti za nekim njezinim djelom za odrasle. Zbog te činjenice mi je još više drago što me ova knjiga nije razočarala u nijednom pogledu. Priče su kratke, brzo se čitaju, neke su poučne, uz neke sam se dobro nasmijala, ali i prepoznala sebe u njima. Ovdje ću kao primjer navesti priču „Lopta i ljubav“ čiji me početak već nasmijao. Dobro, nemam još 40 godina, ali otprilike isto razmišljam kao glavna junakinja ove priče.

„ I tako sam se ja zaljubila u nogometaša, a tata me je izbacio iz kuće. Konačno mu je dosadila cendrava četrdesetogodišnjakinja (ja) koja je odbijala prosce poput Penelope, čitala knjige i debljala se. Više nisam bila zgodna, a i pamet me napustila. Odjednom je ustanovljena sličnost s lijenom tetom Lovorkom, zanesenom i niškoristi. Tata je bio očajan, mama duboko i najdublje razočarana. Ispala sam roba s greškom, a ja sam se, što je najgore, slagala s tom kategorizacijom. Sviđalo mi se provoditi dane među policama knjižnice, raditi na pultu sa strankama i jesti naranče na pauzi. Kierkegaarda sam zamijenila Coelhom, a haljine kupovala u Nami na rasprodaji. Iskreno, pretvarala sam se u babuskaru, pravu pravcatu, iz nimalo gospodske obitelji, odgovaralo mi je to raspadanje, učmalost, život s roditeljima i druženje sa susjedima s prvog kata.“

Svaka od ovih kratkih priča donosi nam živote običnih ljudi, koji su kao mi ili slični, svatko sa svojim problemima i razmišljanjima i zbog toga je vrlo lako prepoznati se u pričama.

„U divljem borilištu gdje je svaki dan borba – ma kako to često ne izgledalo tako – s vremenom ono što je bilo teško postane lako, a dostojanstvena i mudra ravnodušnost zacijeli rane nastale u bitki, pa život postane podnošljiv, onda zabavan, na kraju, uvjetno rečeno, i sretan.“

„Ljubav je poput omče, teška i tegobna, prepuna mukotrpnog rada, brige i straha. Kažu nije, ali lažu. Ljudi stalno lažu. Ljubav je lijepa, ali naporna i gotovo.“

Iskrena preporuka za čitanje ove divne knjige, posegnite za ovim pričama i uživajte. Uvjerena sam da nećete požaliti.

„Ljudi znaju blebetati, ali ne znaju istinski funkcionirati, a to se jedino računa. Riječi su magla, vjeruj mi. Magla – dok ih ne realiziraš. Čista magla. Ljudi se ukrašavaju riječima, pomoću njih se stvaraju. Riječi su najjeftiniji, besplatan ukras. Zato ih ja već dugo slušam s pola uha. Više obraćam pozornost na ono što se u njima prikriva nego kazuje.“

 

Izvor: Čitateljska putovnica