RECENZIJA Biljana Budimir, P.S.I love books

Veronica (Ronni) Johnson imala je težak život. Zbog majčine ovisnosti je još kao šestogodišnjakinja smještena u udomiteljsku skrb i od tada je promijenila nekoliko udomiteljskih obitelji.
Sada sa svojih 26 godina radi kao njegovateljica u domu za starije, voli svoj posao, ali ima jednu skrivenu želju- postati spisateljicom. U domu upoznaje Violet kojoj zapravo nije potrebna pomoć, no tu je zbog muškaraca koji joj puno znače.
Ronni i Violet od prvog susreta postaju drage jedna drugoj, a Violet joj svakodnevno priča o svojoj burnoj prošlosti.

Nakon Violetine smrti Ronni nasljeđuje velik novac, no većinu će dobiti ukoliko u roku od godine dana napiše knjigu o Violetinom životu, uz pomoć priča koje joj je pričala i dnevnika koje joj je ostavila.
Nesigurna Ronni upušta se u ovu avanturu, dok istovremeno započinje novu ljubavnu vezu.
Violetini dnevnici odvode ju u Alabamu, u davnu 1947. godinu kada je Violet imala sedamnaest godina. Unatoč pričama koje joj je pričala, Ronni nije svjesna što ju zapravo očekuje i koliko će ju sve to promijeniti.

Predivna naslovnica ovog romana odmah me privukla, kao i sadržaj na poleđini. Ali, sadržaj ne otkriva pravu ljepotu ove priče.
Roman je predstavljen kao urnebesno smiješan, no ja ga nisam tako doživjela. Na trenutke priča jest duhovita, ali ja bih ju radije opisala kao lijepu, toplu i emotivnu.
Violet i Ronni su me osvojile, a njihove životne priče su me dirnule. Sama sudbina ih je spojila kako bi jedna drugoj nadoknadile ono što im je nedostajalo u životu. Violet je Ronni doživljavala kao svoju kćer, dok je Ronni u njoj vidjela brižnu majku, kakvu nikada nije imala. Zahvaljujući Violet i njezinoj priči, Ronni će se promijeniti, a i općenito će promijeniti svoj pogled na život.

Ova predivna priča potpuno me zaokupila i roman sam pročitala iznenađujuće brzo. Ne samo zbog zanimljive radnje koja vuče na čitanje i likova koji lako i brzo osvajaju srca, nego i zbog samog stila pisanja koji je predivan, ali i jednostavan, zbog čega priča teče glatko. Isprepliću se prošlost i sadašnjost, polako se otkrivaju brojne tajne, a kako priča napreduje, tako postaje i sve emotivnija.
Jako me iznenadilo saznanje kakav je zapravo bio Violetin život ali sami kraj, pismo koje Ronni dobija, ostavlja u šoku.
Roman mi se svidio puno više nego što sam to očekivala, jako me ugodno iznenadio, i od mene imate najiskrenije preporuke.

“Ljubavnu priču moguće je opisati, ali ju samo dvoje ljudi uistinu zna. Oni dijele prvi nehotičan dodir vrhovima prstiju, svaki uzdah i privatnu šalu. Oni čitav život u srcu plešu uz istu glazbu.”

 

Izvor: P.S.I love books