RECENZIJA Biljana Budimir, P.S.I love books

Edward Adler i njegova obitelj čitav život proveli su u New Yorku, no njegova majka je prihvatila novi posao i oni se sele u Los Angeles. Ulazeći u avion nisu svjesni da do tamo neće stići i da taj novi početak neće doživjeti.
Iste večeri avion se ruši i 191 osoba pogine. Jedini preživjeli je upravo dvanaestogodišnji Edward koji tada postaje glavna tema medija.

Nakon što izađe iz bolnice, Edward odlazi živjeti kod tete i tetka, koji će se, obzirom da nikada nisu uspjeli dobiti svoje dijete, za njega brinuti baš kao za vlastito dijete- s puno ljubavi, pažnje i strpljenja. Tu je i njegova vršnjakinja, djevojčica Shay koja će mu biti velika podrška i utjeha, a njezino prijateljstvo će mu puno pomoći u oporavku.
Jedino što Edward želi je pokušati započeti novi život, pronaći cilj i smisao, nešto što će ga vući prema naprijed i zaokupiti ga kako se ne bi prisjećao kobnog dana. Želio je naučiti živjeti bez svoje obitelji.

Nakon što Edward u garaži pronađe brojna pisma naslovljena na njegovo ime, sve će se promijeniti. Tek tada on će biti na pravom putu prema oporavku.

Jako sam se veselila čitanju ovog romana. Zbog načina na koji je predstavljen, očekivala sam nešto duboko emotivno, što će me rastaviti na komadiće i ponovno sastaviti, ali na mene nije ostavio takav dojam. Točnije, tek pred kraj sam osjetila tu duboku emociju koju sam cijelo vrijeme očekivala.
Da ne bi bilo zabune, meni se roman svidio. Predivan je i dirljiv, a sama priča je odlično osmišljena, samo sam imala nešto drukčija očekivanja.

U romanu se isprepliću dvije priče, jedna iz sadašnjosti u kojoj pratimo Edwardov život nakon pada aviona, a u drugoj se vraćamo u taj dan, te doznajemo životne priče članova obitelji Adler i nekoliko putnika.
Taj sami kraj prije pada aviona me jako dirnuo. To mi je bilo izuzetno emotivno, kao i dio iz sadašnjosti nakon što Edward pronađe pisma.
Likovi su odlični, a Edwardova prijateljica Shay me posebno oduševila. Simpatična je i zanimljiva, iskrena.. ponekad i brutalno iskrena, ali jedinstvena i svoja.

Priča je to o nošenju s gubitkom, ponovnom pronalasku sebe i smisla života.
Roman svakako preporučujem zbog same priče koja je doista predivna, zbog divnih likova i njihovih životnih priča.

“Edwarde, to što se dogodilo utisnuto je u tvoje kosti. Živi pod tvojom kožom. Neće nestati. To je dio tebe i bit će dio tebe svakog trenutka, sve do tvoje smrti. Od trenutka kad smo se upoznali učiš živjeti s time.”

“Sjećanja se sada tako pojavljuju, poput razbojnika koji bez upozorenja probija zaključana vrata.”

“..svako pismo nalik je stranici knjige koju neće potpuno shvatiti sve dok je ne pročita do kraja. Čini mu se neizostavnim- kao ništa drugo u životu- pročitati svaku riječ.”

 

Izvor: P.S.I love books