RECENZIJA Biljana Budimir, P.S.I love books
Ova priča vodi nas u bar jednog otmjenog hotela u Irskoj, gdje nas čeka osamdeset četverogodišnji Maurice Hannigan koji je spreman ispričati nam svoju životnu priču.
U toj jednoj večeri Maurice će nazdraviti petero ljudi koji su mu najviše značili u životu.
Prva zdravica je za njegovog davno preminulog brata Tonyja koji mu je bio ogromna podrška u životu, druga za Molly, kćer koju su dugo čekali i izgubili.
Treća zdravica je za Noreen, sestru njegove pokojne žene koja je imala veliki utjecaj na njihov život, dok je četvrta zdravica posvećena njegovom sinu kojem se zapravo i obraća cijelo vrijeme.
I zadnja, peta zdravica je za njegovu pokojnu ženu, osobu za kojom najviše pati i koja mu najviše nedostaje.
Maurice s nama dijeli svoje uspomene, potpuno iskreno i bez skrivanja. Puno je tu tuge, gubitaka, ali i kajanja zbog stvari koje je učinio, ali ponajviše zbog onih koje nije.
Sada, pred kraj svoga života, najviše žali što se nije više posvetio voljenim osobama, što neke stvari nije izrekao na vrijeme, zbog svega za što je sada prekasno.
Ono što je mene najviše dirnulo su dijelovi koje je posvetio svojoj kćeri koju su prerano izgubili, kao i težak i trnovit put koji su prošli kako bi dobili dijete. Sve to sam proživljavala zajedno s njima; njihovo razočaranje iz mjeseca u mjesec, kao i njihovu beskrajnu tugu zbog gubitka. Osim toga, jako me dirnula i zdravica za njegovu pokojnu suprugu Sadie, osobu koja mu najviše nedostaje, za kojom pati i bez koje ne može živjeti.
Nemojte očekivati napetu i brzu radnju, jer ova priča teče polagano, otkriva se dio po dio, promišljeno i bez imalo žurbe.
Tužno, dirljivo i izuzetno poučno.
Ova priča, ispričana je u samo jednoj večeri, a ne zaboravlja se tako lako. Priča o jednom životu i njegovoj prolaznosti, o greškama, kajanju, o gubitcima i uspomenama.
Jedna od važnih poruka koje nam roman donosi je da ne čekamo ni trenutka kako bismo voljenim osobama rekli i pokazali koliko nam znače i koliko ih volimo, jer kasnije može biti prekasno.
Od srca vam preporučujem ovaj predivan roman!
“Sitnice nas čine sretnima, sine, sitnice.”
“Da li itko doista preboli? To je pitanje. Da li čovjek to doista preboli? Ako sam ja ikakvo mjerilo, tad je odgovor ne.”
Izvor: P.S. I love books