RECENZIJA Antonia Kliska, Mali dnevnik čitanja
Meni je ovo pravo blago.
Podsjetnik na djetinjstvo i čista slika dječjeg Zagreba osamdesetih godina dvadesetog stoljeća u prekrasnom kolažu.
Još mi je autor generacijski vrlo blizu pa sam svako slovo čitala kao da je moje.
Zbirka sadržava 60 priča prepunih osobnih i povijesnih događaja razdoblja, ali povezane likovima i prateći tijek vremena čitaju se kao roman.
Knjiga započinje u kolovozu 1985. noćnom šetnjom po Jarunu, novom domu obitelji Šovagović i nastavlja se do lipnja 1991.
Prikazuje jedno bezbrižno odrastanje: upoznavanje sa kvartom i gradom, školske dogodovštine, druženja sa vršnjacima, prve ljubavi, ali daje i čitav prikaz vremena i društva.
Prepuna je podsjetnika na svima poznate događaje i pojmove. Ne znam jesu li me više razveselile priče oko sletova, Univerzijade, Eurovizije kakva je nekad bila, nogometnih* i košarkaških utakmica ili one o prvim VHS kazetama, štednim knjižicama, fiksnim telefonima ili dopisivanju. Sjeća li se netko Šnikerikika? Ja sam se rastopila!
O glazbenim brojevima da ne pričam.
To je baš bilo bajno i odmarajuće.
Evo vam jedan kojeg se nisam sjetila valjda trideset godina pa me je baš razgalio.
Jako sam sretna što mi je “Spremište Trešnjevka” na policama i preporučujem ju svim ljubiteljima Zagreba, a i onima koji ga tek trebaju upoznati.
Općepoznato je da ja obožavam Zagreb, a zahvaljujući ovakvim knjigama ponekad se osjećam i kao da sam odrasla u njemu.
*Da ne bi bilo zabune, Hajduk živi vječno, ali mi je muž Purger pa sam temeljito upoznata s poviješću plavih.
Izvor: Mali dnevnik čitanja