RECENZIJA Antonia Kliska, Mali dnevnik čitanja

Mislim da je zaslužila sve pohvale i naslove koje je osvojila u 2020., ali mi je trebalo nešto više vremena da to shvatim.
Nešto više stranica da uđem u ovu knjigu
detaljnih opisa i zgusnutih dijaloga koja traži svoje vrijeme prilagodbe i prihvaćanja.
Moj se trenutak dogodio u dijelu koji ide i dalje od osnovne teme i čini cijelu priču još boljom, jasnijom i snažnijom.

O radnji ću reći ono osnovno što piše i u sinopsisu. Dvije sestre, crne blizanke svijetle kože, odrastaju u gradu točno takvih ljudi. Pomalo distopijski ugođaj. Kao tinejdžerice zajedno bježe iz rodnog mjesta, a zatim se razdvajaju i nastavljaju živjeti gotovo suprotne živote. Njihove odluke i postupci slijevaju se i na sljedeću generaciju, njihove kćeri pa se knjiga proteže kroz razdoblje od šezdesetih do osamdesetih godina dvadesetog stoljeća detaljno ispisujući nekoliko zanimljivih života.

Ovo je priča o tome kako neki ljudi žive dane, a neki odabrane živote. Neki čisto i jasno, a neki u pretvaranju koje ne prestaje.
Sjajno napisana. Ulazi duboko pod kožu likova i čitatelja ne gledajući ni boju ni oblik.
Samo misli i emocije.
Toliko su dobro ispisani likovi da mi se čine stvarniji od stvarnosti.

Prekrasna i posebna knjiga.
Zaokupila me i podučila.

 

Izvor: Mali dnevnik čitanja