RECENZIJA Antonia Kliska, Mali dnevnik čitanja

Ovo je baš lijepa knjiga.
Nježna. Velikodušna. Ima razumijevanja.
Ne osuđuje. Nenametljivo podučava.
Pušta svoje likove da pogriješe i onda im daje i prilike i vremena da sagledaju svoje i tuđe pogreške.

A likovi su članovi dvije obitelji, susjedi u prigradskom naselju urednih kuća sa ne sasvim urednim stanarima.
Priča se proteže kroz nekoliko desetljeća i govori i o uzrocima i posljedicama zajedničke tragedije koja im je svima obilježila živote.
Neke odnose je stvorila i definirala, a neki su opstali tragediji usprkos.

Radnja se polako razvija, ali niti jedan trenutak nije suvišan.
Iščekivanje saznanja što se točno dogodilo, zbog čega i zar je uopće moguće da će ići dalje održavalo je napetost, a lijepo i talentirano pripovjedanje napravilo je ostalo.
Uvuklo se ispod kože i učinilo priču osobnom.
Sve te velike i male stvari iz knjige, ne nužno iste, događaju se ili mogu dogoditi bilo kome od nas. Ili u našoj neposrednoj blizini.

Jedan pogled na situaciju, naš vlastiti, uvijek imamo. Ova priča je učinila da sagledam stvari i tuđim očima i srcima. Polako se ušuljala i pomakla neke prepreke za koje nisam ni znala da ih imam. Otvorila pogled. Vrlo emotivno.

Osjećam se dobro nakon ove knjige.
Nadam se da će potrajati i da ću s takvim boljim osjećajem pristupati svojim situacijama.

 

Izvor: Mali dnevnik čitanja