RECENZIJA Andrea Beljak, Mommy Stuff
Dobila sam na recenziju ovu knjigu te pročitavši opis knjige pomislila sam kako je ova knjiga napisana baš za mene. Helikopter sam roditelj koji se teško opusti jer iz potvrđene prakse čim se malo opustim naprave glupost ili si nešto naprave. “Riješite se straha”, “Budite bezbrižni”… Zvučalo je super! Jedva sam čekala pročitati je.
Jane Scott je pedijatrica koja je prepoznala anksioznost kod roditelja oko stvari koje su zapravo jednostavne. Realno većina nas je anksiozna na početku kad nismo sigurni znamo li sve i hoćemo li se u svemu snaći najbolje što znamo. Potiče roditelje da više uključe svoje instinkte, a manje promišljaju o svemu te daje svježu perspektivu koja je oslobađajuća. Iako u mom slučaju srce mi govori da je ta perspektiva ispravna, mozak me ne sluša. I dalje paničarim svaki put kad vidim da trče pored stepenice ili blizu ljuljačka na kojima su djeca, hodaju blizu potoka i kreću divljati. Znam da moraju naučiti sve, ali jače je od mene.
Autorica u knjizi daje jednostavne savjete kako si olakšati roditeljstvo u svim pogledima. U jednoj rečenici daje suštinu toga što je djeci potrebno:
“Djeci je potreban dom bez stresa, koji održavaju opušteni, samopouzdani, dosljedni i brižni roditelji”. (Opisuje upravo ono kako se ja osjećam cijelo vrijeme, a to je kao na prvoj crti bojišta. Pogotovo kad svi počnu divljati u isto vrijeme i klinci i pas, a ja sam samo jedna.) Daje smjernice kako je jednostavno riješiti izazove s kojima se roditelji susreću. “
Internet je super alat, ali i sama sam primijetila koliko loše u nekim stvarima utječe na roditeljstvo, stvara strah, strah od dohrane, strah od namirnica zbog alergija, botulizma npr. spore mogu biti i u usisavaču. Med je krivac za samo 20 posto slučaja s botulizmom u Americi na 100 djece), strah od sekundarnog utapanja, strah od gotovo svega, a svijet je pun mogućnosti za istraživanje. Nije dobro prepustiti se strahu. Pomaže Vam da isti pobijediti jer racionalizira najčešće strahove.
Ova knjiga pomaže roditeljima da nisu frustrirani i preopterećeni. Od nje nećete postati savršeni roditelj, nećete… jer takvi ne postoje, ali pomaže da budemo najbolji što možemo biti. Ima odlične savjete za mlade majke kako da ostanu prisebne, a da pritom ne izgube sebe. Dobre savjete vezane uz motorički razvoj djeteta. Zaista jedan zanimljiv i iscrpan vodič koji nas tjera na razmišljanje kako se prilagoditi djetetu, kako se igrati, kako se nositi s izbirljivim djetetom, jednostavno kako biti bezbrižni i provesti djetetovo djetinjstvo sa sto manje straha i stresa, pogotovo onog koji nam serviraju mediji. Daje važnost slobodnoj igru. Naučit će Vas kako postaviti granice i kako se nositi s tantrumima.
Jedna od knjiga kojoj ću se rado vraćati pročitati stranice koje sam si označila jer iako sam na početku mislila da će mi biti malo dosadna s obzirom na to da su moji već malo veći ipak me je uspjela zaokupiti s temama i natjerati da pogledam drugu sliku. Preporučila bi svima ovu knjigu. Rekla bih da je iskoristiva od rođenja pa sve do predškole. Lako je čitljiva i zbog primjera iz prakse jako zanimljiva, a svima nam dobro dođe nekada pogledati stvari iz druge perspektive. Osjećam se mirnije nakon što sam pročitala i primjećujem da i oni i ja imamo manje meltdown-a. Savjeti su jednostavni i mogu se lako primijeniti.
ALI…
Minus je malo zastarjeli dio o spavanju jer se spominje Feberova metoda koja podržava CIO (puštanje djeteta da plače dok zaspi) tj. ne piše se negativno o njoj. CIO po mome mišljenju jako loša metoda, pisala sam već o njoj. Čak bi ga nazvala mučenjem djece. Feberova metoda je blaža, ali svejedno ne bi mogla slušati malu bebu, a ni onu veću kako plače dok ne zaspi. Vezano uz spavanje preporučila bi da je poslušate vezano uz “slušajte svoje instinkte” i ne ostavite dijete da plače, dok na ostalo nemam zamjerki jer daje mnoge primjere iz različitih kultura, a piše kao roditelj i kao pedijatar.
Male promjene mogu dati velike rezultate. U svakom slučaju pomaže roditeljima da budu sigurniji, samouvjereni i više povezani.
Moja ocjena je 8/10, zbog djela da ostavljanje djeteta da plače ne ostavlja psihičke posljedice na dijete jer smatram da ostavlja te pogotovo da utječe na povezanost te mi se ne svidja što kao pedijatar iznosi takav stav iako daje malo drugačiju metodu sam stav oko Febera mi se ne svidja jer mi se čini da ga vise podržava nego sto ga ne podržava.
Izvor: Mommy Stuff