RECENZIJA Anamarija Jelić, Just Read
Anne Elliot ima devetnaest godina i zaljubljena je u Fredericka Wentwortha. Ipak, nije sve tako bajno. Iako se neopisivo vole njezina obitelj smatra ga neprikladnim izborom. Uvjere je kako je nabolje za sve prekinuti s njim i zaboraviti ga. Mlada je i nesigurna i posluša ih, ali ga nikada nije zaboravila.
Prošlo je sedam godina i njih dvoje se opet susreću. Anneina obitelj primorana je iznajmiti svoj dom zbog nedostatka novca. U njihov dom useli se imućni admiral i njegova supruga, igrom slučaja sestra Fredericka Wentwortha. Ipak, on više nije običan mladić već proslavljeni kapetan. Njihov ponovni susret otvara neke stare rane, ali daje i neku novu nadu.
Knjige Jane Austen ili volite ili ne, mislim da sredine nema. Ja sam među onima koji vole njezine knjige. Neke su mi draže i bolje, neke su mi čak i malo naporne, ali ipak ih volim. Ovu knjigu sada sam prvi put čitala i iskreno, ona mi je sada najdraža knjiga ove autorice.
Stil pisanja mi je puno bolji, ležerniji i nije toliko ozbiljna kao prethodne njezine knjige. Iako joj je glavna tema knjiga ljubav ipak u prethodnim knjigama imamo puno više opisa i razvlačenja same priče pa time i priča bude slabija. Bar meni. Ovdje to nemamo. Rekla bih da je ovdje vrckaviji, ležerniji stil pisanja, ali i sama činjenica kako nema previše opisa i same dužine priče pridonijela mi je obožavanju pročitanog.
Nekako je ova priča od svih njezinih ostavila najjači dojam na mene, čak i danima nakon čitanja. Ovdje nas autorica uči kako voljeti, kako odrasti i sam donijeti odluke o svom životu, kako oprostiti i nastaviti dalje. Ovo je priča o žaljenju nad lošim odlukama, o ljubavi koja traje i više boli nego što raduje. Ovo je priča o životu mlade djevojke koja je uvijek zaboravljena, na samom rubu obitelji, društva, o mladoj djevojci koja je neprimjetna, a ipak jedina koja je dovoljno odgovorna smiriti svaku situaciju. Autorica nam kroz priču donosi svoj pogled na prihvaćanje života i situacije s kojima nismo zadovoljni, ali i svoj način kako se izvući iz dubokog sna. Upoznajemo se i s likovima koji su previše puni sebe i misle samo na društveni poredak. Likovi koji su zaljubljeni u svoju sliku i misle kako su bolji od drugih samo zbog prezimena. Ali upoznajemo se i s likovima koji naginju budućnosti i ravnopravnosti među ljudima.
Ne znam, priča mi je nekako suvremenija i lakša za čitanje. Nema pretjeranog opisivanja i izlaganja svakog i najmanjeg detalja i baš zato se brže i lakše čita. Definitivno moja najdraža priča ove autorice.
Od mene imate sve preporuke.
Izvor: Just Read