RECENZIJA Anamarija Jelić, Just Read
Mali gradić Gilliam mjesto je u saveznoj državi New York. Ondje je sve slično. Kuće, dvorišta, stanovnici. To je mjesto gdje svatko svakoga zna i mjesto gdje se susjedi druže jedni s drugima. Obitelj Gleeson nedavno se doselila u jednu kuću u ulici. Francis Gleeson je policajac, voli svoj posao i dobro ga obavlja. Njegova žena je sretna, ali bila bi još sretnija kada bi se kuća do njezine napunila djecom i susjedom s kojom će ona moći provoditi vrijeme. To se i dogodi. Policajac, partner njezina muža, kupuje kuću. Ubrzo upoznaje novu susjedu, Anne Stanhope, ženu koja je potpuna suprotnost onoga čemu se ona nadala. Anne je hladna, ozbiljna i čudna. Njezin odnos s jedinim sinom je čudan, ali i odnos sa svim stanovnicima tog malog gradića. Najmlađa kći Gleesonovih, Kate i Peter, jedinac u susjednoj kući, od malih nogu vrijeme provode zajedno. Kako odrastaju tako i njihovo prijateljstvo postaje sve jače, sve do jedne noći i tragedije koja će ih razdvojiti na dosta godina. Oni pokušavaju pronaći sreću i mir u životu koji nije okružen tajnama i strahom.
Prvo, nikada duže nisam čitala knjigu koja me toliko jako zanimala. Ne zbog knjige već svojih vlastitih obaveza, ali knjiga je ipak toliko dobra da nisam izgubila onaj osjećaj povezanosti s njom čak i kada ju nisam imala u rukama. Malo mi je bilo teško odrediti žanr jer ima elemenata svega pomalo, ali ipak je riječ o jako dobroj obiteljskoj drami. Priča je to o ljubavi koja ne poznaje vremenske granice. Priča je to o obiteljskim odnosima koji su zamršeni. Priča je to o psihičkim bolestima, o alkoholizmu, o ovisnostima koje uništavaju život i sreću. Priča je to o nadi i pronalasku hrabrosti, o opraštanju i shvaćanju. O prihvaćanju. Priča je to o životu.
Priča prati život dvije obitelji. Od samog početka pa do samog kraja, godine prolaze, a mi pratimo odrastanje djece, njihovo napredovanje u životu. Ta djeca odjednom više nisu djeca već odrasli ljudi s odraslim problemima i pratimo njihovu priču, njihovu borbu. Sviđa mi se to. Sviđa mi se kako je autorica stvorila neki poseban slijed događaja i kako nam detaljno opisuje trenutke koji se događaju u životu. Nekome vrijeme prolazi brzo, nekome sporo, ali ono što je zajedničko svima je činjenica kako život ima svoj rok trajanja i kako nas kraj uvijek uhvati nespremne.
Sviđaju mi se likovi koje je autorica stvorila. Ima ih dosta, ali svi oni imaju jako bitnu ulogu u priči. Svi su odlično okarakterizirani i slojeviti, a meni se sviđa kada njihove slojeve otkrivamo sloj po sloj kroz cijelu priču. Iako sam ju dugo čitala priča se zapravo lagano čita. Nije previše brza, ali opet, nije ni prespora. Taman je za jednu večer. Ja sam ju razvukla i to mi je jedino žao. Iako nisam ništa gubila jer ju čitam dio po dio ipak je veće uživanje kada se pročita u jednoj večeri ili danu. Odličan omjer dijaloga i opisa.
Od mene imate preporuke. Nadam se da ćemo se s ovom autoricom ubrzo opet sresti.
Izvor: Just Read