RECENZIJA Anamarija Jelić, Just Read

Hendrik Groen i Evert Duiker dva su prijatelja. Obojica su u svojim sedamdesetim godinama života, ali žive potpuno različito. Njih dvojica su dvije suprotnosti. Ipak, svaki tjedan se druže. Svaki put kod nekoga od njih, malo razgovaraju, igraju šah, popiju koje piće. Prisječaju se svoje mladosti. Ovaj put bio je red na Hendriku i njegovom gostoprimstvu. Ali nije očekivao da će Evert dovesti gošću sa sobom. Evert se uvalio u nevolje i to sasvim neočekivano. Vidio je ostavljena kolica nasred hodnika škole. Što je radio u školi? E pa tu kreću svi problemi. Zbog tog odlaska u školu njihovi dani postaju svojevrsna avantura života. Ostavljena kolica, u kolicima beba i Evert ih uzme sa sobom. Tu bebu, malu djevojčicu, dovede kod Hendrika. Ali cijeli grad se digao na noge zbog njezina nestanka. Sada ta dva starca pokušavaju vratiti dijete roditeljima, neprimjetno i brzo, ali plan im se svaki put izjalovi. Za to vrijeme ta dva starca postaju njezini udomitelji.

Iskreno, ja ovu knjigu nisam niti primijetila u prodaji. Dok ju nisam uzela u ruke nisam znala ni kakva je priča, ni o čemu je radnja, a niti sam bila upoznata s ovim autorom. Ali ljudi moji kakva greška. Kakva greška. Ova priča je jedno pravo malo iznenađenje. Od čitave priče pa do stila pisanja ja sam bila iznenađena i to vrlo pozitivno.

Dakle, imamo ovdje dosta likova, ali svi odreda odlično okarakterizirani i većina njih urnebesno smiješna. Sama tema priče je smiješna sama po sebi, pa dobro, svima osim roditeljima u toj priči. Sa svima ostalima smijala sam se do suza. Forma priče i same radnje, a i čitav stil pisanja jako me podsjećaju na stil Fredrika Backmana. Jako, jako sličan stil pisanja. Do sada ste već shvatili da mi se sviđa kako Fredrik Backman piše i od sada i ovog autora stavljam na popis autora u čijem stilu pisanja uživam. Priča je kratka što je još jedan plus jer se humor održao od prve do zadnje stranice u istom intenzitetu. Nema pada u jačini same priče i to mi se sviđa. Jako kratka, slatka i jako smiješna. Kažem vam, ja sam se iznenadila.

Tema priče, slučajna otmica, je urnebesna. Taj jadan starac kojemu nije jasno zašto je uzeo ta kolica. Ti likovi koji se pojavljuju kako priče ide prema kraju. Cijeli spoj nestvarnog i urnebesnog ponašanja. Ta neka uzbudljivost kod dva starca jer im se rutina poremetila izaziva na smijeh. Nemamo srca gledati ih kao negativce, iako se radi o nestanku djeteta.

Od mene definitivno imate sve najiskrenije preporuke. Ja sam uživala i jako mi je krivo jer ovog autora i prije nisam upoznala kroz njegove priče. Ali sada znam što mogu očekivati od njegovih priča, a to je uživanje od početka do kraja.