RECENZIJA Ana Kalanj, Učiteljica čita
Cassie Hanwell jedina je žena koja je primila nagradu za hrabrost Vatrogasnog društva Austin. Jedna je od najškolovanijih i najiskusnijih osoba u svojoj teksaškoj postaji, instruktorica je samoobrane, članica Društva za pomoć potrebitoj djeci, trenira za maraton i pomaže svom ocu proširiti njihovu kuću. Ili kraće i jednostavnije, veoma je zaokupljena, u poslovnoj karijeri postigla je gotovo sve, dok se privatno nalazi praktički na dnu, i čini se da na tom području i ne žudi za nekim pomakom. Ipak, njezin život u sekundi se u potpunosti mijenja, poslovna karijera nađe se u ravnini s privatnim životom, na samom dnu. Seli u novu postaju gdje muški kolege ne gledaju blagonaklono na njen dolazak, a paralelno s time započinje život s bolesnom majkom, s kojom nije u dobrim odnosima jer je napustila oca i nju.
Kao osobi koja se lako poveže s likovima o kojima čita, bilo mi je jako teško čitati kako je Cassie primorana preko noći napustiti sve za što se godinama trudila. Sva odricanja, borbe i napori postali su nebitni, sve to je morala odbaciti i krenuti od nule, kao da nikada nije bila među najboljim ljudima svoje postaje. Iskreno, na samom početku nisam razumjela njenu odluku, nikako ju nisam mogla shvatiti i smatrala sam da je trebala postupiti drugačije. Što joj se to tako strašno moglo dogoditi da se nije mogla ispričati i da je radije odlučila odbaciti svoju karijeru za koju je sve žrtvovala. Ipak, ja sam ta koja je bila u krivu, razlozi joj u potpunosti opravdani, i sami ćete se u to uvjeriti posegnete li za ovom knjigom.
Kako gotovo svaka knjiga ima neku temu, poglavlje ili pak samo rečenicu koja me potakne na neko dublje promišljanje, tako sam i u ovoj pronašla nekoliko takvih. Osim propitkivanja odluke koju je Cassie donijela, zaintrigirali su me savjeti koje joj je dala kapetanica iz njezine, sada već bivše, postaje. Između ostalog, rekla joj je da će biti kokoš u vučjoj jazbini i da će ju pojesti za doručak čim im se ukaže prva prilika. Zastala sam i upitala samu sebe je li to istina, je li moguće da će budući kolege zaista tako gledati na nju samo zato što je žena, hoće li zaista raditi sve samo da joj odmognu i dovedu je do ruba sloma. Postoji li mogućnost da negdje zaista žive i rade takvi muškarci, muškarci koji baš ne opravdavaju taj naziv i koji će zagorčati život kolegici kojoj nije mjesto na takvom „muškom“ poslu. Pomalo naivno i romantičarski, biram vjerovati da takvi postoje samo u knjigama.
Ono što će vas ova knjiga naučiti i čime će vam uvelike pomoći, jest kako doći do čina oprosta. Vidjet ćete da neki od junaka ove priče imaju štošta za oprostiti, sebi ili drugima. Ono o čemu možda ne razmišljamo i čega nismo svjesni, jest da je nekim ljudima jako teško oprostiti, pa čak i zatražiti oprost. Nekome to „oprosti“ nikako ne može prevaliti usne, a neki ga pak tako lagano ispuste da se zapitaš kolika je uistinu težina utkana u tu riječ, misli li ta osoba to zaista, je li joj stalo do tvog oprosta ili to kaže tek reda radi. Neki među nama, baš poput likova ove priče, lakše će oprostiti nekome drugome nego sebi. Možda jednostavno smatramo da nismo zaslužili taj oprost ili nismo niti svjesni činjenice da nam je on potreban i da se bez njega ne možemo dalje uzlazno kretati kroz život.
Mišljenja sam da kroz živote Cassie i ljudi koji je okružuju možemo štošta naučiti, i ne samo o oprostu, već i o novim počecima, nepravdi, boli, iscjeljenju i drugim prilikama koje ne zaslužuju uvijek svi. Ova napeta i dirljiva priča provest će vas kroz zanimljive živote svojih junaka, izazvati buru emocija u vama i pokazati vam da nije sve onako kako se čini.
Izvor: Učiteljica čita