INTERVJU Ana Mišić, Lipadona
‘Žena koja je slikala kanom’ prva je uspješnica trilogije iz pera autorice Alke Joshi. Svi koji su čitali složili bi se da se radi neodoljivom romanu koji je oduševio milijune čitatelja, što dokazuje i činjenica da je knjiga provela rekordan broj tjedana na popisima najprodavanijih romana New York Timesa, USA Todaya, Publisher Weekleya, Tortonto Stara, LA Timesa, a također je i našla svoje mjesto među knjigama koje su odabrane za čitanje u knjižnom klubu Reese Witherspoon Hello Sunshine.
Zahvaljujući produkcijskoj kući Miramax na male ekrane uskoro stiže i serija koja se snima prema ovome romanu. Glavna uloga u filmu dodijeljena je velikoj zvijezdi Freidi Pinto, poznatijoj po ulozi u Oscarom nagrađenom filmu ‘Milijunaš s ulice’.
Najnovija poslastica Alke Joshi je upravo stigla u Mozaik, a mi jedva čekamo da ga s guštom pročitamo. U nastavku vam prenosimo mnoge zanimljivosti o nastanku knjige i na čemu trenutno radi te što možemo očekivati:)
- Kako i kada se rodila ideja za romanom „Francuski parfem na indijski način“?
Ideja za cijelom trilogijom rodila se čim sam završila svoj prvi roman „Žena koja je slikala kanom“. Svatko tko ju je uzeo i ruke zna da sam u epilogu napisala gdje se nalaze naši glavni junaci za deset godina i to mi je bila odlična podloga za „Čuvari tajni Jaipura“ i „Francuski parfem na indijski način“. U ovom nastavku čitatelji će upoznati Radhu koja živi u Parizu sa suprugom Pierreom i njihovim dvjema kćerima. Kao što smo u prvom nastavku imali priliku uživati u čarima pripreme i oslikavanja kanom, tako i sada u ovom romanu možemo uživati u Radhinom talentu. Naša junakinja može otkriti parfem koji savršeno pristaje svakoj mušteriji. U Parizu se zaposlila za priznatu parfumerijsku kuću i osmišljava u potpunosti nove kombinacije mirisa, gradeći pritom svoju karijeru parfem po parfem.
- Koliko ste u lik Radhe unijeli same sebe?
Radha je u potpunosti izmišljen lik i zapravo nismo imale slične sudbine. Ja nemam sestru, ali mogu zamisliti kakav je to osjećaj. Tako je nastao lik Radhe, koja je sestra znane nam junakinje Lakshmi. Ona je jako srčan lik, ali je baš kao i njezina sestra fokusirana i vrijedna radnica koja ima talent koji je zbog svoje ustrajnosti naučila usavršavati i razvijati.
- Kako nastaju vaši likovi, konkretno lik junakinje ovog romana? Krećete li s jasnom vizijom tko je ona ili se razvija sa svakom napisanom stranicom?
Na samom početku sam znala ono što je već o njoj bilo poznato. Ali da imala sam jasnu ideju da će se u njezin život vratiti Niki i da ću jedan dio romana posvetiti njezinoj odluci kada se godinama prije odrekla svoga prvorođena sina, dok je i sama još bila dijete. To su mi bile polazišne točke. Scene i događaji rađali su se jedan za drugim sasvim prirodno.
Volim reći da je čitanje mojih romana isto kao i pisanje. Čitatelji često ne znaju što ih čeka na sljedećoj stranici, baš kao ni ja ne znam kako će se moja priča i likovi razvijati za vrijeme pisanja.
Svaki moj lik ima neke osobine osoba koje upoznajem za vrijeme istraživanja. Kako na tom putu upoznajem mnogo ljudi, svatko od njih utječe na mene, a pisac u meni njihove osobine odmah pretoči u nekog od likova.
- U prvoj knjizi Lakshmi je mnogima bila jedan od omiljenih likova koju su mnogi opisivali kao pravu junakinju. Koliko su ove sestre slične?
Radha je impulzivnija što joj se često u njezinim odlukama odbilo o glavu. Ona je u svojim mlađim danima uvijek govorila što joj je na umu i nikada nije marila kako će njezine riječi utjecati na druge, ali sada se to promijenilo, naučila je kako na prikladniji način verbalizirati svoje emocije i stavove.
Iako je sada opreznija i dalje se ne slaže sa svime što radi njezina svekrva, sve dok ne shvati da je Florence usamljena i samo želi uspostaviti dublju vezu s obitelji svog sina.
Obje su dominantne i jake žene. U Radhinom slučaju ona ima sreću što po dolasku u Parizu njezina šefica je također žena, jer u to vrijeme rad s parfemima bio je isključivo rezerviran za muškarce. Žene u toj industriji su bile rijetke, a Radha i njezina šefica bile su pionirke.
- Možete li malo opisati odnos Florence i Radhe? Na putu međusobnog prihvaćanja glavna prepreka je Radhino porijeklo i vjera koje njezinoj svekrvi smetaju.
Možda se Florence na početku neće svima svidjeti, ali ja sam u njezin lik jako zaljubila. Kao Pierreova majka, Florence u početku nije odobravala njihovu ljubav jer Radha nije Europljanka i katolkinja. Mislim da je to situacija s kojom se susreću mnogi hinduisti kojima vjera ne brani brak s ljudima drugačijeg porijekla ili vjeroispovijesti. Upravo je Radha na neki način glas svega ono što je hinduizam, a to je da ne treba bježati od odgoja u kojem će dijete biti upoznato s više religija jer kao što znate u hinduizmu ne postoji samo jedan bog.
- Što je najuzbudljivije u Radhinom preseljenju u Pariz? Je li to bila njezina ljubav na prvi pogled s Pierreom ili čisti osjećaj avanture u koju se upustila?
Uskakanje u avanture i rizik omiljeni su našoj Radhi, kao da je na neki način ovisna o adrenalinu i avanturama. Možemo reći da je njihova ljubav bila na prvi pogled dok je on poslom došao raditi u Indiju. Pierre se najviše zaljubio u njezinu znatiželjnu stranu zbog koje su se vjenčali i u konačnici preselili u Pariz. Za nju je preseljenje imalo terapeutski učinak jer je napuštanjem Indije mislila da bježi od boli i svega što je proživjela u Indiji kao mlada djevojčica (izdaja Ravija, uništenje statusa i života njezine sestre i odricanje prvorođenog djeteta). Iako je bila udaljena tisućama kilometara od Indije od sjećanja i prošlosti nije mogla pobjeći.
- Što vam je bilo najizazovnije prilikom pisanja ovog romana?
Definitivno da osjećaju sve što sam ja prolazila za vrijeme pisanja romana. Najveća mi je želja da čitatelji mogu zamisliti ulice kojima je Radha koračala, da osjete mirise koje je stvarala, da osjećaju njezine emocije.
Kada pišem ono što osjećam malo je tih izazova, ali uvijek imam iste ciljeve: pokazati da svaka žena ima pravo samostalno donositi odluke koje utječu na njezin život i pokazati svijetu koliko je divnih stvari i običaja nastalo i Indiji, a onda ih je ona poklonila cijelome svijetu.
Ljudi ne znaju da se mnogo sastojaka za stvaranje parfema diljem svijeta uzima upravo iz Indije.
- Koliko ste znali o parfemima prije pisanja ovog romana? Pročitali smo u nekim intervjuima da niste previše otvoreni prema isprobavanju parfema.
Istina! To je još jedan od razloga zašto je pisanje ovog romana posebno izazovno za mene. Ne mogu reći da ne volim parfeme, ali nešto je jako odbojno u načinu na koji vam u robnim kućama nude parfeme, kako vas svi žele pošpricati s najnovijim mirisom i apsolutno svi znaju kakav miris odgovara vašem karakteru. Jako mi je to smiješno, čak i pomalo odbojno, ali sam morala zakoračiti dublje u svijet parfema. Tako sam u razgovoru s producentom serije „Žena koja je slikala kanom“ otkrila da pišem o parfemima i da me čeka velika avantura svijeta parfema, a on me je upoznao sa ženom koja stoji iza legendarnih parfema Diora i Calvina Kleina. Ona je imala ključ svih vrata koja su se otvorila nakon što sam ju upoznala i na tome ću joj vječno biti zahvalna.
Zbog istraživanja o parfemima, povijesti razvoja parfema, sastojcima i svemu što čini ovu industriju posjetila sam prekrasna mjesta poput Francuske, Indije, Portugala, Italije i Amerike naravno.
- Znamo da vas je majka inspirirala za lik Lakshmi, ali ima li još nekih likova za koje su vas inspirirale osobe iz vašeg života?
Već sam u ranijim intervjuima govorila da u liku Malika vidim svojeg mlađeg brata jer su obojica odani obitelji i prijateljima i za njih će učiniti sve što je potrebno da ih zaštite.
Za lik Radhme me inspirirao odnos i ljubav koju ja imam sa svojom braćom, tako da možda nije osoba bila inspiracija za njezino stvaranje nego više osjećaj prema njima je stvorio lik Radhme. Iako imam dva brata i ne mogu govoriti o odnosu između sestara, mislim da je u konačnici ta ljubav ista koliko god nas ponekad mogu živcirati. Bez obzira na sve što se dogodi u životu braće i sestre će tu uvijek biti uz nas i ta je ljubav među njima bezuvjetna.
Također, inspiraciju za lik Radhine šefice dobila sam od Sophije Grojsman koja je prva parfumistica na svijetu i zbog toga je uzor mnogim ženama, pa tako i Radhi.
- Često vas pitaju kako možete pisati o Indiji kada tamo niste odrasli? I kako vi danas gledate na svoje korijene?
Iako živim u Americi nikada nisam živjela u neznanju. Zahvaljujući svojim roditeljima Indija je uvijek živjela u našem domu. Osim što sam s njima često posjećivala svoju rodnu zemlju oni su se pobrinuli da na mene prenesu sva znanja koja imaju u toj divnoj zemlji. S obzirom na to da su se rodili prije samostalnosti oni iz prve ruke mogu govoriti kako je bilo u svakoj ključnoj etapi Indijske moderne povijesti.
Dok sam odrastala uvijek su me čudile predrasude koje ljudi imaju o Indiji i njezinim stanovnicima. Nikada nisam shvaćala zašto se smatra samo siromašnom i prljavom zemljom u kojoj žene na čelu nose točke. No, nitko ne govori o tome da je prije sedamdeset godina Indija bila Britanska kolonija i da su nakon osamostaljenja Indijci morali uložiti mnogo više truda kako bi izgradili zemlju kakva je danas, jer nakon Britanaca nije ostalo mnogo jer su opustošili sve prirodne resurse kojima je Indija jako bogata.
Upravo zbog ljubavi prema svojim roditeljima i Indiji pišem romane u kojima se trudim prikazati Indiju zemljom kakva je – prekrasna i jedinstvena.
- Na čemu trenutno radite?
U procesu sam stvaranja svojeg četvrtog romana koji se smjestio u nekoliko gradova, a vrijeme radnje je 1937. godina. Ovo nije nastavak trilogije, ali i dalje imamo jake ženske likove. U ovom pratimo mladu ženu koja želi izravnati račune sa svojim ocem i otkriti zašto je napustio nju i njezinu majku.
Izvor: Lipadona