Besplatna dostava za narudžbe iznad 40 €
Ostvari -10% popusta na prvu narudžbu
Vidimo se u kolovozu – Gabriel García Márquez
Desetgodišnjica smrti Gabriela Garcíje Márqueza obilježava se na izniman način, izdavanjem njegova posljednjeg djela pod naslovom Vidimo se u kolovozu (En agosto nos vemos). Roman je García Márquez napisao desetak godina prije smrti, a pritisnut bolešću koja mu je utjecala na um, u trenutku stvaranja dvojio je želi li ga objaviti. Njegovi sinovi odlučili su da protok vremena donese završni sud o djelu, a kad su ga nakon više godina ponovno pročitali, bili su zadivljeni načinom pisanja i ljepotom same priče i stoga su donijeli odluku o objavi romana.
Vidimo se u kolovozu pripovijeda o ženi na pragu pedesete koja svakog 16. kolovoza odlazi na karipski otok kako bi položila gladiole na grob svoje majke i tom prigodom se upušta u kratke ljubavne veze. Njezin inače sretni obiteljski život ostaje neokrnjen, jer na put odlazi sama, a njezin suprug i djeca ne znaju ništa o njezinom iskakanju iz granica konvencija. Ovaj roman izvanredan je prikaz ženstvenosti, seksualnosti i žudnje te je savršeni „grand finale“ opusa Gabriela Garcíje Márqueza.
O autoru:
Gabriel García Márquez (1927., Aracataca, Kolumbija – 2014., Ciudad de México) jedna je od najvećih i najutjecajnijih figura svjetske književnosti. Dobitnik Nobelove nagrade 1982. godine, on je romanopisac, autor pripovijetki, eseja, filmski kritičar, pisac filmskih scenarija. Nadasve, on je intelektualac posvećen rješavanju velikih problema našega doba. Ponajprije onih koji pogađaju njegovu voljenu Kolumbiju, ali i cijelu Latinsku Ameriku.
Kao najistaknutiji predstavnik takozvanog magijskog realizma, u kojemu se povijest i mašta isprepleću i pretaču u živu književnost koja diše svim svojim porama. On je, konačno, tvorac jednog od pripovjedačkih svjetova prepunih značenja što ih je španjolski jezik podario 20. stoljeću.
Knjiga “Vidimo se u kolovozu”, nobelovca Gabriel José García Márqueza, štivo je koje djeluje kao infuzija života, na koju vas je Gabriel prikačio.
Sinoć mi se desilo to žedno ispijanje punokrvne knjige koja je kompaktna, bez truna patetike, duljenja, filozofiranja ili objašnjavanja čitatelju kao da mu uistinu baš sve treba raščlaniti i pojasniti, dakle bez svega što je najčešće u knjigama. Čak i bez detaljno objašnjavanog kraja svojstvenog više self-help knjigma. Dakle, očigledno je namijenjena onima koji vole sebe strasno ubaciti u štivo i koji zbog predanosti knjizi spoznaju sukus na svoj način, potaknuti da o istome vode sa sobom male debate još danima po sklapanju korica.
Ova knjiga se čita jednim pohotnim gutljajem, zgusnuta je, a ležerna, smjela, a jednostavna, životna i energična, u svim mogućim bojama, i s takvom strašću prožeta, da bih rekla - tako živi i tako piše onaj koji zagrize život punim ustima i do kraja, umjesto da gubi dragocjeno vrijeme na pomno stvaranje svog imagea. Ovo se zove autentičnost, umijeće življenja, naravno umijeće pisanja. To je to! Tako se to radi! U svega stotinjak stranica stane sve, ali sveeee;
sabijena strast, propitkivanje i udovoljavanje samome sebi, životi intelektualaca i glazbenika, interesantno otkrivanje nepoznatog o pokojnoj majci, inspirativna ekscentričnost, ljubavnici i čemu uopće njihovo postojanje, plavi ždralovi i palme u sumraku koji oslikavaju scene u našim zatitranim mislima, latinoamerički plesovi sa svojim ritmom, vrelina točno određenog dana kolovoza svake bogovetne godine, jedan aktivan i željen i vrlo seksualan brak, djeca od kojih jedno donosi odluku o odlasku u red Bosonogih karmelićanki, taksiji na otoku koji se raspadaju kao nužni dekor priči, humor u dijalozima i mislima i senzacionalan kraj koji bi rijetko tko uradio, koji eto… recimo, sliči više meni, možda i vama, nego Marquezu.
A pitanje je li knjiga uopće smjela biti posthumno objavljena i je li vrijedan osude taj čin piščevih sinova koji su deset godina nakon njegove smrti izveli usprkos Gabovoj želji da rukopis ostane neobjavljen - to je pitanje sada izlišno i postavljati, jer je načinjeno. Na moju radost. Do te mjere radost, da me gurnula na najnevjerojatniji način u stanje posvemašnje sreće, i nekakve divotne raspomamljenosti, koja će jako dugo trajati! Probajte, možda ponese i vas na isto mjesto.
Shvatila sam da novo doba ne posjeduje više ni koncentraciju ni vrijeme za iščitavanje razmahivanja onoga tko piše recenzije knjiga, često prepričavanjem fabule kvareći iznenađenja i iščekivanja čitatelja - osvrt sada služi kao putokaz koji namami ljubitelje dobrog štiva. Ako osjete povjerenje;)