Svi narodi na našem planetu vole isticati svoje posebnosti, a pritom često naglašavaju bogatstvo kulturne i prirodne baštine. Ni mi u Hrvatskoj u tome nismo iznimka, a kako bismo i bili, kad smo svjesni u kakvoj predivnoj zemlji živimo … Uz neprocjenjivu prirodnu baštinu, upravo raznolika i vrlo bogata kulturna baština Lijepu Našu čini još ljepšom. Uostalom, velik broj zaštićenih hrvatskih materijalnih i nematerijalnih dobara našao se na UNESCO-ovu Popisu svjetske baštine. Nipošto ne bez razloga.

Slikoviti dvorci, moćne utvrde, neosvojene zidine i čarobni ljetnikovci, vrijedne knjige i kameni zapisi koji svjedoče o tisućljetnoj kulturnoj prisutnosti na ovim prostorima, nadahnjujuća tradicijska gradnja i zadivljujući primjeri suvremene arhitekture, remek-djela slikara, kipara i skladatelja … nabrajati ljepote i nizati epitete mogli bismo unedogled. Zato su u ovoj knjizi autori Ivana Drenjančević, Hrvoje Kekez, Ivan Kostenjak, Dario Poljak i Luka Šešo probrali ono najbolje od najboljeg i svim čitateljima pripremili ovaj čudesan mozaik. Mozaik protkan vrhunskim fotografijama u kojem će zasigurno uživati i neka buduća pokoljenja.

Knjiga daje kratak pregled onih najreprezentativnijih kulturnih dobara koja su glas o našoj zemlji pronijela diljem svijeta. Podijeljena je u deset poglavlja, u kojima su autori nastojali obuhvatiti sve ono najdragocjenije što možemo pronaći u hrvatskoj povijesti, slikarstvu, kiparstvu, arhitekturi, književnosti, glazbi, arheologiji i etnologiji. Da je prostora bilo više, mjesta na stranicama ovog izdanja našlo bi se za još mnoge kulturne bisere. No budući da nerijetko slika doista govori više od tisuću riječi, bogata ilustrativna građa potkrepljuje informativne tekstove te još snažnije približava sve ono čime se ponosimo diljem svijeta i po čemu nas prepoznaju. Jer hrvatska kulturna baština, koja je uistinu jedinstvena u svijetu, ništa manje i ne zaslužuje.

O autorima knjige Hrvatska kulturna baština:

IVANA DRENJANČEVIĆ (1982.) diplomirala je hrvatski jezik i književnost te komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2006. godine. Od iste radi kao znanstvena novakinja na Katedri za noviju hrvatsku književnost. Doktorirala je 2012. godine s temom Vizualnost u pjesništvu Tina Ujevića. U zvanje znanstvene suradnice izabrana je u veljači 2018. godine, a od siječnja 2020. zaposlena je kao docentica.

HRVOJE KEKEZ (1980.) dvopredmetni studij povijesti i informatologije (smjer: arhivistika) diplomirao je 2004. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorsku tezu „Plemićki rod knezova Babonića do kraja 14. stoljeća“ obranio je 2012. godine na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, a iste godine na Odjelu za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta te potom 2017. godine u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora. Tijekom studija usavršavao se na Institute of Medieval Studies, University of Leeds, Ujedinjeno Kraljevstvo (2009. − 2010.), a 2014. godine boravio je na poslijedoktorskom znanstvenom usavršavanju na Nanovic Institute for European Studies, University of Notre Dame, Indiana, Sjedinjene Američke Države. Znanstveno se bavi istraživanjima srednjovjekovnoga slavonskog i hrvatskog plemstva, ali i problematikom srednjovjekovnog urbaniteta i perioda osmanske ugroze te proučavanjem hrvatske heraldičke baštine. Dosad je u raznim inozemnim i hrvatskim znanstvenim časopisima i zbornicima radova objavio dvadesetak znanstvenih radova, kao i više desetaka stručnih radova, te održao brojna izlaganja na međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima održanih u inozemstvu i u Hrvatskoj. Godine 2016. objavio je znanstvenu monografiju pod naslovom „Pod znamenjem propetoga lava: Povijest knezova Babonića do kraja 14. stoljeća“ (Hrvatski institut za povijest, 2016.). Štoviše, dosad je uredio četiri zbornika znanstvenih radova, a samostalno i u koautorstvu objavio je sedam popularno-stručnih monografija („Grbovi gradova u Republici Hrvatskoj“, Mozaik knjiga, 2009.; „Bitke prekretnice hrvatske povijesti“, Mozaik knjiga, 2010.; „Tajanstvena Hrvatska“, Mozaik knjiga, 2012.; „Velikani hrvatske prošlosti“, Mozaik knjiga, 2013.; „Neotkrivena Hrvatska“, Mozaik knjiga, 2015., „Katolička crkva u Hrvatskoj“, Mozaik knjiga, 2018.; „Hrvatska povijest iz godine u godinu“, 2019.).

IVAN KOSTENJAK (1992.) dvopredmetni studij povijesti umjetnosti i filozofije završio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnik je Plakete “Izidor Kršnjavi” za najbolji diplomski rad (Benediktinski samostani u Biogradu) 2020. godine. Radi na području kulture i vodi privatnu zbirku umjetnina.

DARIO POLJAK (1991.) magistrirao je muzikologiju jednopredmetno, a zatim i čembalo. Spajajući znanstvene i umjetničke interese, sudjeluje u pripremi kritičkih notnih izdanja hrvatske rane glazbe, niz kojih je već priredio za objavu i izvedbu. Za izdanje Salmi vespertini F. S. Uspera dodijeljena mu je nagrada “Ivan Lukačić” Varaždinskih baroknih večeri 2018. Kao muzikolog bavi se proučavanjem povijesno obaviještenog izvođenja, s posebnim naglaskom na operu. Surađivao je s brojnim hrvatskim orkestrima i ansamblima poput Simfonijskoga orkestra Hrvatske radiotelevizije, Orkestra Opere HNK u Zagrebu, Dubrovačkoga simfonijskog orkestra, Hrvatskoga baroknog ansambla i brojnih drugih. Suradnik je na Trećemu programu Hrvatskoga radija kao autor i voditelj nekoliko emisija posvećenih klasičnoj glazbi, a na istome radiju redovito djeluje i kao kritičar. Sa Zborom HRT-a sudjelovao je u ostvarenju nosača zvuka Nebo i zemlja Tomasa Cecchinija kao instrumentalist dionice continua i autor eseja popratne knjižice. Naslovni je asistent Odsjeka za muzikologiju na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu te doktorand na Umjetničkom sveučilištu u Grazu.

LUKA ŠEŠO (1977.) doktor je znanosti i izvanredni profesor zaposlen na Odjelu za sociologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu. U užem su mu znanstvenom fokusu etnologija i kulturna antropologija, pri čemu proučava tradicijska vjerovanja, religijski sinkretizam, progone vještica i ostalih marginalnih skupina kroz povijest.