Dundo Maroje i Novela od Stanca su remek-djela najvećega hrvatskog renesansnog komediografa – Marina Držića. Ujedno su to njegove najpoznatije komedije, koje spadaju u sam vrh hrvatske renesansne književnosti i u kojima se može primijetiti sva raskoš hrvatskog jezika iz sredine 16. stoljeća.
Iako se Držić okušao u različitim dramskim žanrovima, pamtimo ga ponajprije kao komediografa. Ostalo je iza njega jedanaest tekstova: tri pastoralne drame (Tirena, Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubavi lijepoga Adona u komediju stavljena, Grižula/Plakir/), šest eruditnih komedija (Dundo Maroje, Džuho Kerpeta, Skup, Tripče de Utolče/Mande/, Arkulin, Pjerin), jedna komediola (Novela od Stanca) i jedna tragedija (Hekuba), inače adaptacija tragedije Ecuba, prepjeva Euripidova djela. Komedija Pomet – prikazana 1548. godine – izgubljena je, a ponešto se od njezina sadržaja sačuvalo u prolozima te u samome tekstu Dunda Maroja.